Herman Hemetek izlaže svo­je slike u auli Hrvat­ske matice iseljenika u Zagrebu na Trgu Stj. Radića 3. Otvaranje je bilo srijedu, 23. oktobra a pozdravio je ravn­a­telj Hmi mr. sc. Marin Kn­e­zović, a o izložbi je govorila Olga Šram, povjesničarka u­m­­jetnosti. U sljedećem citiramo gdju Šram: „Mala retrospektiva ku je priredila Hmi u Zagrebu obuhvatila je oda­brana djela iz značajnijih fa­za slikara Hermanna Hemeteka. Potvrdila je ovog autora kao zanimljivog i rado­znalog umjetnika koji se oti­snuo u avanturu slikarstva sām sticajući potrebna isku­stva, sigurnost i zrelost ne­pre­stanim istraživanjem i radom.

Pripadnik je generacije koja je na likovnu scenu kročila u vremenu sve učestalijih i radikalnijih promjena u svijetu umjetnosti i tendencija individualizacije vizualnog izražavanja što će se znatno odraziti i na njegovom stva­ra­lačkom putu. Zbog toga u He­metekovom odista obimnom opusu nailazimo na raznolikost izraza i raznorodnost tema kakvu rijetko susrećemo kod većine umjetnika.

Dobro poznavanje dvaju kul­turnih prostora, hrvatskog, kojeg doživljava intimistički, i austrijskog, u kojem prepoz­na­je izrazitija europska strujanja, u mnogome objašnjava auto­rove orijentacije, osobito one prema ekspresiji boje i snažnim potezima. Većinu njegovih dje­la odlikuje neobična i slobodna interpretacija motiva, te o­tvorena i dinamična kompozicija. Međutim, pojedine ciklu­se stvarao je s točno određenom porukom. Ovdje trebamo posebno istaknuti svojevrsne likovne montaže koje su njegov osobni apel za očuvanje hrvatskog identiteta, tradicije i pisma. Također, i impresivna djela s nizom simboličnih prikaza križa kojima reagira na patnju, rat i progonstvo. Istovremeno brojna putovanja ši­rom svijeta, morem i kopnom, bila su mu počesto inspiracija za nastanak pojedinih djela. Posebno interesantan, po ja­kom i otvorenom ko­loritu prepoznatljiv, jest onaj sa Tibeta.

Autorovu konstantnu otvore­nost za eksperimente potvr­đuje ciklus slik ostvarenih uz slušanu glazbu koje odlikuje jas­noća, neposrednost i impul­ziv­ni ritam poteza. Kao logi­čan slijed, nakon ovih okušaja, po­javljuju se njegova najnovija djela apstraktnog karaktera, likovno čista, oslobođena sve­ga suvišnog. Ona progovaraju samo dinamikom boje. Heme­tek svoju ulogu u nastajanju ovih slika ograničava uskim iz­borom srodnih tonova koje pr­skanjem na platno i curenjem samo djelomično kontrolira i prepušta bezbrojnim mogućno­stima nepredviđenih efekata. Slikarstvu je potpuno posve­ćen ali u svoje likovno stva­ra­laštvo unosi i osobno proživ­ljavanje umjetničkih, kulturnih i političkih zbivanja u kojima i aktivno sudjeluje.

Pojedini su umjetnici od m­o­notonije napravili vrlinu, od ponavljanja stil, od do­slje­d­no­sti zakon. To nije slučaj s umjetnošću Hemeteka. Njegove slike vode nas na putova­nje kroz povijest umjetno­sti dvade­setog stoljeća. Ne lu­ta­nje nego putovanje. To je pu­tovanje na kojem susreće raz­ne kulturne utjecaje i spre­m­no i bez predrasuda svakom pruža ruku, poziva na piće i pola sa­ta razgovora. Rezultat je poticajna raznolikost.