Projdući put smo objasnili language shift. Ov put ćemo opisati proces, kako govorniki napušćaju jezik i preuzimaju jačega i u gospodarskom pogledu rentabilnijega. U istoj mjeri u koj napreduje language shift, umira jezični sistem. Teško je ili skoro nemoguće u komunikaciji hasnovati zapušćan, umirajući jezik.
Language shift se odvija po istom mustru, svejedno je li govorimo o gradišćanskohrvatskom, ladinskom ili kečuanskom manjinskom jeziku:
Prvo jezik skrsne iz javnosti, ako je u javnosti ikada bio proširen
U privatni krugi se još hasnuje. Gradišćanskohrvatski jezik pred svojim oficijaliziranjem nije bio proširen u javnosti, a nije ni po svojem oficijaliziranju dospio pojaviti se u javnosti. Ipak su se ga prlje ljudi još pominali na cesti, na placi, u krčma, u crikvi. Po dugom i mukotrpnom angažmanu neutrudljivih aktivistov je gradišćanskohrvatski jezik konačno proglašen službenim jezikom kot je predvidjeno u članu 7. Ali je ostalo pri teoriji i zato je opravdano pitanje, je li ta korak nije znamda uslijedio prekasno. Sociolingvisti jako uzdržljivo ocjenjuju takove jezičnopolitičke akcije. Suzanne Romaine (prisp.: 2002: 17) od sveučilišća u Oxfordu veli, da odvisi od pravoga hipca i od eficijentne politike, je li se neki manjinski jezik more regenerirati ili ne. Mnogokrat je sve bilo zaman, ar je bilo sve prekasno i premalo. Istotako tvrdi i Joshua Fishman, jedan od najuglednijih sociolingvistov svita, da su mnogi manjinski jeziki jur tako fragilni i nemoćni da još i dobronamjerno planiranje more imati negativne posljedice, pokidob da govorniki kumaj znaju pisati i čitati u svojem jeziku, zato se ne interesiraju za jezični napredak: „Indeed, many languages today are so fragile and weakened that even ’friendly language planning’ can topple them by implying that even the diminishing band of native speakers do not really know how to read, write or speak their own mother tongue correctly or effectively“ (Fishman 2009/2006: 318).
To naravno valja i za gradišćanskohrvatsku manjinsku situaciju. Različne gradišćanskohrvatske publikacije dokumentiraju moribunditet i zanemarenost gradišćanskohrvatskoga jezičnoga sistema.
Pak se jezik ne hasnuje ni u privatnoj sferi
Čim jezik skrsne iz privatne sfere, ne dura već dugo dokle on kompletno zanimi. Čim je zanimio, se zlaka već ne more oživiti. Matthias Brenzinger (prisp.: 2008/1997: 274) veli, da su za language shift odgovorni dva dijametralno različni jeziki: jedan, ki drugoga nadomješćuje i jezik, ki je nadomješćen.
U gradišćanskohrvatski okolnosti su u ta proces involvirani nimški i gradišćanskohrvatski jezik. U literaturi je još i govora o dominantnom i prestižnom jeziku, ki ubija manjinski jezik i je zato raskričan kot killer language. Iako blaže formuliramo, gradišćanskohrvatski jezik je tako ugrožen, da će izumriti.
Je li je moguće preobrnuti language shift s pravimi jezičnopolitičkimi mjerami, ćemo tematizirati drugi put.
(Agnjica Csenar-Schuster)