Jezuš po goristanju je uvijek ovako pozdravio svoje: “Veselite se, da bude vaše veselje potpuno”./Iv. 16,24 Najvažnija zapovid Jezuševa je ljubav, pak mir. Mir s vami, je isto pozdravljao. Rekao je biškup Keppler, da su sveci: „galerija radosti, veselja“. Človik vjere i ljubavi nikad nije zgubljen. Bog nas neće očuvati uvijek od svake nevolje. Moremo i stenjati pod križem, ali i u ovu nevolju uliva svoje veselje i ljubav, batri, jača nas, da se ne zrušimo pod križem. Karakteristika svecev je veselje, ko siju oko sebe na svakoga. Ako ko ne sije veselje oko sebe, onda nije svetac. Mislimo nek na sv. Pavla, ki je toliko nevolje, muke podnosio i još bar je kamo išao glasio je: „Veselite se, opet vam velim, veselite se! Ovo je volja Božja./Fil. 4,4. Gdo će se pridružit takovim kršćanom, kim nek glava doli visi i se nek tužu i plaču. Ne moremo obajti sv. Franje, ki je bio pravi veseljak, da su mogli neki misliti, ov je bedav, jer se nek veseli, šali. Udrit je htio po cvijeću, jer ga je cvijeće još i preveć na veselje gonilo. Jörgensen piše i sv. Katarini Sijenskoj: Uvijek vesela i blistava kao majuško jutro i nikad turobna. Htila je reći: Dajte, da ti ki, k vragu slišu, idu prignutom glavom turobno, ali ne mi. Don Bosco je utemeljio u Chieriju/Italija društvo, komu je dao ime, program: služite Boga u veselju. Vjera je uvjet, da nas obuhvati veselje Božje. Bog je zviranjak veselja, ljubavi. Zato k zviranjku po radost, veselje i po ućehu, ako smo u nevolji, ako smo bolesni. Bog je najbliže bolesnim. Još i u bolesti moremo biti blaženi, srićni. Koliko je svecev, ki su zahvalni Bogu za svu nevolju, bolest, jer ta bolest ih je donesla sve bliže k Bogu. Ljudi idu izvidjati svit, tajne svita, a Boga ne bi izvidjali, iskali, ki je stvoritelj svega toga, ča ljudi išću, izvidjaju. Vjera je velik kinč za človika, kaže nam put odakle smo i kamo idemo. Vjera je dalekozor (Fernglas) da vidimo do neba. Naše oči su slabe, nek malo vidimo, ali vjerom nam se vas svit rasviti, vjerom gledamo tamo prik groba. A sve ovo nam daje Bog zaman, besplatno, samo prosimo veli Jezuš i dostat ćemo zaman. Prosimo od Boga najprvo ljubav, jer ako nimamo ljubavi, nikad nećemo imati pravoga veselja. Imam vjeru, ali zaljubljen sam u sebe u moje bogatstvo i se tužim, da nimam veselja. Ljubiti ne riču, nego srcem. Moja vjera neka ne bude, zvonkeći cimbal, jer mi cimbal zaman zvoni. Bez ljubavi je sve prazno. Gori srca, zdignemo se je do Boga, da nam je napuni pravim veseljem, ljubavom. Pravi bogatuši su ti, ki imaju ispunjeno srce ljubavom. Volim pisati o veselju, radosti. Ali nima drugoga puta do veselja samo kroz ljubav. S ljubavom do veselja, i onda veli človik, drugoga si već ne željim. Živila ljubav! A Ivan apoštol, apoštol ljubavi piše: „U ovo se je očitovala ljubav Božja u nami. Bog je sina svojega jedinorodjenoga poslao na svit, da živimo po njemu.“ I po ovom smo upoznali ljubav: On je za nas položio život svoj. I mi smo dužni života položiti za braću./1 Iv. 3-16.