Bečki Kurier je 30. aprila citirao dugoljetnoga gospodarskoga poslanika Gospodarske komore u Zagrebu, Petra Hasslachera, ki u vezi s Hrvatskom govori o znatnoj korupciji i da će se očekivani pristup Hrvatske od 2012. ljeta odrinuti još dvoja ljeta. To da je nek pravo onim, ki još kanu „sipati pineze“. EU da ne kani akceptirati da u još jednoj zemlji cvate korupcija kako je to slučaj s EU-članicami Bugarskom i Rumunjskom. Na Dan djela, 1. maja su objavljeni podatki o šparnom programu za Grčku. U slučaju da to štima onda je Grčka med prvimi ča se tiče korupcije. A da ne govorimo o Italiji, kade je još sve relativno mirno, jer gdo bi se usudio optužiti ovu jednu od najjačih članic EU-a. A imamo još dvi južne zemlje, Španjolsku i Portugal. More se očekivati da i onde vrijeda pukne mjehur „korupcije“, to je protivzakonitoga podmićenja i mita (Bestechungs-, Schmiergeld). Ali nije tako, da samo odvisi od pozicije gledanja, iz koga gledišća se gleda na financijske, gospodarske stvari — da još već i na životne, npr. medicinske i obrazovne. Nije li tako, da su zapravo svi oni „smišni“, ki se čudu podmićenju, plaćanju mita, da bi se nešto postiglo, uredilo ili uspješno završilo? Nije li ovo najljudskija osobina, človičje svojstvo, da ako gdo kani nešto postignuti je pripravan zato i nešto dati „izvan reda“, naravno črno, jer si očekuje bolji tretman, bolje zahadjanje od drugih. Zaista ne razumimo, da je to tako, i da smo zapravo svi takovi? Iako to, punim pravom, svenek i stalno kritiziramo. A ako se malo putimo kod narodov i narodnosti, onda ćemo jednostavno morati priznati, da je to pitanje mentaliteta, ki se u ovom pogledu pojačava čim dalje ide prema jugu, i prema jugoistoku ali i prema jugozapadu. Koliko je ovo dobro — iz gledišća sjevero- ili zapadno-Europejcev — je drugo pitanje. Za drugi dio svita, u ovom slučaju zgora spomenute zemlje i države, narode i narodnosti je to sustavni dio njevoga emocionalnoga i kulturnoga jerba. Takovi su, a takovi želju i ostati. Moguće da je i to uzrok zač u novijoj povijesti nikada nisu tako uspili kako i drugi, sjeverni narodi. A gdo kani stupiti u poslovni kontakt s njimi i gdo kani napraviti busines s njimi, ta zna (ako je pametan) da triba voditi računa o njevom mentalitetu, dakle i o mitu. Sve velike firme svita, ke tržu npr. s Grčkom (jer je ovo sada najaktualniji slučaj) su plaćale visoke svote da bi uspio posao. A isplatilo im se je, spomenimo npr. samo Siemens, ali i cjeli red drugih. To je tijek svita. A gdo to ne kani priznati će se ili jadati i biti razočaran — i neće napraviti ta posao. A gdo kani imati bolji tretman u bolnici i kod lječnika svojega povjerenja, ta će i u Beču i kade drugdir dobrovoljno platiti puno — a u čemu je pak razlika!?