Za nje 40. obljetnicu su Bruji ov put objavili knjigu — retrospektivu na svoje djelovanje kot manjinskopolitički band unutar i izvan gradišćanskohrvatske zajednice. Knjiga je — kot su i njihove jačke — dvojezična.

VELIKI BORIŠTOF — Bruji— pred 50-imi ljeti su se još zvali The Brew“ i igrali su sprva engleske, onda hrvatske šlagere u seli okolo Velikoga Borištofa. 1980. su se onda preimenovali. Od onda nosu hrvatsko ime, a to u vrime, ko je bilo za manjinsku politiku brizantno. Pridružila se je nova generaciju u borbu za prava, ka su popisana u Članku 7 Državnoga ugovora. Med njom su bili i Bruji, ke su pratili to pokret programatičnimi teksti kotno „Gemma Krowodnschaun“ ili „Nema problema“.

Svoj novi stil, kim su nastupilii sve već izvan gradišćanskohrvatske zajednice, zvali su Krowodnrock. Ime, ko su si i generacije za njimi preuzele. O tomu svemu moremo čitati u njihovoj novoj knjigi. Na početku reflektira jačkar grupe Joško Vlašić jako opširno minulih 40 ljet. Tri daljnji članki se bavu Bruj i iz gledišća narodne grupe odnosno nje pripadnikov.

Anita Malli, ka se u nje diplomskom djelu bavila grupom Bruji, se je pitala, dala je pregled o djelovanju i se je pitala, kako se narodna grupa zrcali u tom bendu. Rudolf Karazman je na jako pršonski način predstavio ulogu Brujev za pripadnike manjine na primjeru sebe samoga. A Petar Tyran predstavio je vrhunce Brujeve karijere, ke je pratio u HRVATSKI NOVINA. Važnost i uticaj „Krowodnrockerov“ su sa znanstvene strani prikazali lingvist Rudolf De Cillia i etnomuzikologinja Ursula Hemetek, ki su i u svojoj struki pratili razvitak Brujev.

U drugom dijelu knjige su otiskani note i teksti svih dosada objavljenih jačak, ke ćedu vjerojatno biti i zanimljive za bezbroj tamburaških grup — ipak su Bruji u medjuvrimenu u repertoaru tih, kim su se u svoji početki svisno suprotstavili. Točno ovomu uticaju na drugačije jako konzervativnu narodnu grupu i ovoj novoj samosvisti, ka se je s pojavljenjem Brujev na pozornici širila pred svim med mladinom, se posvečuje u ovoj knjigi najveć pažnje. U svi članki se ponavljaju djelomično isti citati, ki podcrtavaju s jedne strani značenje Brujev kot predstavniki manjine i s druge strani kot potribovatelji i prebuditelji za političkim aktivizmom u samoj manjini.

Bruji su si ovom knjigom postavili zasluženi spomenik i uz to dali čitatelju uvid u manjinskopolitički i muzikalno gibanje zadnjih 40 ljet.