U razgovoru s HRVATSKIMI NOVINAMI mag. Joži Buranić razmatra aktualnu situaciju okolo potribovanja brojnih hrvatskih društav da se ustoliči samostalna Hrvatska redakcija unutar ORF-studija Gradišće. Buranić kao zastupnik šest narodnih autohtonih i priznatih narodnih grup u Austriji sidi u Savjetu publike ORF-a. Potpredsjednik je HKD-a u Gradišću a takaj i član Hrvatskoga narodnosnoga savjeta.

HN: Po imenovanju MadjariceDorottye Kelemen se je zbudioprotest unutar hrvatske manjine. Ča je bio problem?

Joži Buranić: Mjesto Freda Hergovića je sad jur duglje od šest misec otvoreno. Direktor Herić je iskao rješenje, kako će to nadomjestiti. Faktično smo imali zadnjih 40 ljet personalnu uniju u ovoj poziciji. To znači peljač Hrvatske redakcije je bio isto peljač Narodnosne redakcije. To je naraslo: S Hrvati je začelo, onda su došli Madjari i Romi. 2009. ljeta su onda došli Čehi i Slovaki. To je ada naraslo i se je hrvatskomu peljaču dodavalo, isto tako i odgovornost — peljač Hrvatske redakcije je isto bio i peljač Narodnosne redakcije. Mi nismo u našem pismu nikako protestirali protiv osobe Kelemen, je li Madjarica ili nije Madjarica, nego činjenica je, da ona ne govori hrvatski, sadržajno nezna, ča se u redakciji onda djela. To znači ona ne more odgovarati za hrvatske prinose. I zato smo pisali u ovom pismu, da je samostalnost redakcije ugrožena. To znači jedan ili jedna, ka ne govori hrvatski jezik, bi bila odgovorna za sadržaj tih emisijov i bi potpisala kot odgovorni urednik za DOBAR DAN HRVATI. A to se potpuno ne slaže sa samostalnošću naše Hrvatske redakcije, kade neka Hrvat, ki zna, ča je sadržaj, ki zna, ča je nutri, ki more jezično i društveno odgovarati za sadržaj — ta mora potpisati. A to rješenje ne postoji za sada ili nam nisu do sada pokazali i ako svi tvrdu, da bi to bio drugi korak znamda pak. Ali uprav kad to nije vidljivo, smo morali jasno reagirati.

HN: Martin Ivančić se je u otvorenom pismu suprotstavio otvorenomu pismu drugih nadregionalnih društav. Kako to ocijenite?

Joži Buranić: Mislim da se nije suprotstavio ovomu pismu, on daje svoj osobni izvješćaj. Nažalost nije bio za dostignuti — on je bio na bolovanju — i nije mogao kao druga društva reagirati za dob. Mi smo pod pritiskom išli van i smo jako otvoreno pisali ča neka bude, ča prosimo — samostalnost. Martin je onda kašnje dao svoj stav gospodinu Wrabetzu, generalnomu direktoru, u kom je pisao, o čemu nima sadržajnih točkov i kade ima pre malo podatkov, kako je ta samostalnost za interpretirati. Nažalost je on ubacio isto neke fakte, ki dijelom i ne odgovaraju i ki su neobični, na primjer cenzura i tako dalje. To meni nije poznato. Ako bi bilo tako, bi se moralo unutar ORF-a istraživati. ORF ima funkcije, ke gledaju, da su uredniki samostalni i ako je pritisak na nji, imaju gremij, Savjet redakterov, kade se tako ča more i pregledati. Ča sigurno ne štima, ča piše je, da samo redakcija betonira, da nije podnaslovov na nimškom jeziku. Mislim, imali smo dost sastankov, imali smo djelaonicu u ORF-u, i onde su se velika društva, kot Hrvatsko kulturno društvo, izrazili suprot. To ada ne znači, da redakcija sama ne kani, nego to znači, da i jedan veliki dio ljudi i organizacijov to ne kani.

HN: Generalni direktor Alexander Wrabetz je izjavio, da će odrinuti odluku za peljačtvo Narodnosne redakcije. Ča to točno znači za daljnji postupak?

Joži Buranić: Mislim to je jako dobar korak za Hrvatsku redakciju kot takovu, jer imamo sad već lazno si trizno premisliti, kako neka izgleda struktura unutar ORF-a. Zemaljski direktor Herić ima sad već lazno gledati na te aspekte, ki mu znamda nisu bili jasni, ali ki su za nas Hrvate važni ča se tiče samostalnosti. Na primjer imaju koruški Slovenci svoju samostalnu redakciju. A mi to unutar ovoga novoga konstrukta ne bi uopće imali. I generalni direktor ORF-a Wrabetz je to uvidio, da triba neko drugo rješenje, organizatorski i strukturalno. Sada ima gospodin Herić nalog, da se sastane s uredniki i napravi novo rješenje, ko je u smislu — kako piše Wrabetz — hrvatske narodne grupe.

HN: Ča to znači za druge autohtone manjine, ke nimaju toliko veliki program kot to imaju Slovenci i Hrvati?

Joži Buranić: Za druge manjine to znači za sada nikakovo minjanje. Samo morebit za Madjare, ako nastane gospa Kelemen odgovorna za neki dio Narodnosne redakcije. Za druge redakcije ostane isto kot je sada — to nije počemerenje. Nažalost ali i nije poboljšanje. Zaprosili smo isto, da se neka pogledaju strukture, jer i za te druge ne odgovaraju. Činjenica je, da sada glavni urednik, na primjer Jurica Čenar, odgovara za cijeli program Narodnosne redakcije. Za već nego polovicu more lako odgovarati, jer zna sadržaj. Za madjarski ili romanes ili za češki mu sigurno teško spade. On mora potpisati za neke stvari, kade gor ne zna ča je unutri. To sigurno i ne odgovara standardu ORF-a. I to se mora pogledati. Ne sada kot prvi korak. Prvo moramo riješiti Hrvatsku redakciju. Ako ne kanu ovu personalnu uniju ostaviti, se mora najt drugo rješenje, ko za nas valja. Onda se more pogledati i sve to drugo. Isto u tom pogledu na to, da kanimo na ORF III imati dodatnu 30-minutnu emisiju na nedilju, tako ča kot DOBAR DAN HRVATI, samo sa svih šest narodnih grup: Čehi, Slovaki, Madjari, Romi, Slovenci i Hrvati. To bi bila nova emisija, ka bi mogla začeti kljetu, ako direktor Wrabetz kani. Onda bi se morali tīmi povećati ili uložiti već resursov, jer s današnjim organizatorskim tīmom to nije moguće. Znači, pregledati se mora situacija i drugih narodnih grup, ali to će biti onda isto zadaća direktora Herića, kako je to moguće, da se dalje djela.

HN: Ča kanite Vi sada potribovati kot član Savjeta publike u ORF-u?

Joži Buranić: Moje potribovanje kot savjetnik publike je, da se program more tako ostvariti, da imaš neodvisnu redakciju. I da se ogledaju na objektivnost i mnogostručnost, da se držu jezične, redakcijske, sadržajne i tehničke norme, ke su u ORF-u potribne. I tribamo našega hrvatskoga odgovornoga urednika, peljača redakcije, ki ima svoje ljude, ki ima svoje resurse i je more zadiliti po potriboća gradišćanskih Hrvatov. To znači, da su samostalni u tom ča djelaju i u tom, kako moru zahadjati s resursami. To znači da to nije ništ dodatnoga, nego to imamo i sada i to dalje potribujemo. Ostala Narodnosna redakcija je onda drugo pitanje, ko se mora kasnije riješiti.