Hrvatske Hate triba zbuditi iz trnoružičinoga sna. Tako bi mogli supsumirati, staviti pod zajedničke oznake dvodnevni simpozij »450 ljet Hrvati (i Hrvatice) u Novom Selu«. Hati u minuli ljeti i desetljeći, mogli bi znamda još i reći stoljeći bili su zapostavljeni u narodnosnom pogledu. Polazeći od toga da su Hati u kasnom baroku bili duhovni centar tadašnjih zapadnougarskih Hrvatov, pred svim hrvatska sela na čistom sjeveru današnje pokrajine Gradišće ali i prik državnih granic u Madjarskoj i Slovačkoj (© Nikola Benčić) onda moramo danas ustanoviti, da tu poziciju nikako nisu mogli držati. Najveći protagonisti, uz ostale, ovoga kasnoga baroka su bili Matijaš Laab i Šimon Kniefac, ali se npr. Laabov prijevod Svetoga pisma uz otpor hrvatskih subratov na Poljanci i med Dolinjimi nije mogao probiti. Jednostavno su oni bili jači pred svim i u jezičnom pogledu.

Sigurno je jedna od prelomnih točak bilo priključenje današnjega Gradišća Austriji i da su pred svim i Hrvati na Hati zgubili svoj duhovni centar, Juru, a dugo pred tim i Trnavu. Još su se kako tako „držali“ do nacističkoga režima ali veliko-nimštvo i Drugi svitski boj su ostavili diboke slijede i trage u odnarodjivanju Hrvatov u ovom kraju. Dodatno je negativno uticalo da su granice prema Madjarskoj i Slovačkoj bile de facto zaprte i da su se Hrvati i Hrvatice s austrijske strane Gradišća orijentirali pretežno prema jugu i zapadu, a onde u susjedstvu nije bilo čuda hrvatskoga. Ovo se uz ostalo vidi i u sklapanju hištav. Sve već je bilo mišovitih hištav a Nimci u ovom kraju nisu jako dobronamjerno gledali niti danas ne gledaju Hrvate i Hr- vatice.

Hrvatski centri i u društvenopolitičkom i u pogledu na obrazovanje su se preselili i su odavna bili i na Poljanci i med Dolinjimi a u najnovije i na jugu Gradišća s Dvojezičnom gimnazijom u Borti. Na sjeveru Gradišća, na Hati hrvatsko podučavanje prestaje po četiri razredi osnovne škole (ako toga uopće ima) a potom ništ, ali zaista ništ! A školarov u sridnji i viši škola je ne samo iz Pandrofa, Novoga Sela, Bijeloga Sela i Gijece, nego i iz Hrvatskoga Jandrofa i Čunova (SK), još i iz Bizonje (H). Hrvatske društvene i manjinskopolitičke aktivnosti su se koncentrirale dijelom na Željezno i okolicu a pred svim i na šakicu hrvatskih sel u sridnjem Gradišću. Jug Gradišća se je u tom pogledu ionako svenek ćutio zapostavljen. Ča objektivno tako pravo i ne štima. Ali je činjenica da hrvatstvo umira na jugu Gradišća – a na Hati je jur skoro mrtvo.

Priredbe kao simpozij u Novom Selu moru s prstom pokazati na diboke rane u ovom sve mlahavijem tijelu. Ali koliko je liječenje još moguće? Svakako triba pokusiti!