Nenadijano je nedilju, 24. aprila po padu sa stepenica u domaćem stanu u Beču preminuo pjevač i muzičar Vili Rešetarić (73). Kako je javila austrijska novinska agencija APA se je smrtno unesrićio. Još dan prije, u subotu je bio na otvaranju Bala biguncev Doma integracije, ki je utemeljio sām Vili Rešetarić skupa s drugimi. Nedavno je obolio od korone, tako da je morao otpovidati beneficijske koncerte za Ukrajinu. Odgodjena su sada i čašćenja sa strane Zemlje Gradišće najvišim odličjem Zemlje, ko su predvidjali dodiliti Viliju Rešetariću, njegovomu bratu Lukasu Rešetariću, Kristijanu Kolonoviću i Wolfgangu Böcku.

U nedilju, 24. aprila, je neočekivano u starosti od 73 ljet umro muzičar i aktivist za ljudska prava Vili Rešetarić. Rodjeni Stinjačan se je u svojoj dugoj muzičkoj karijeri istaknuo kao svestrani jačkar, ki je rado interpretirao i svoje hrvatske jačke.

Intrauterino da je jur jačio. A to dvoglasno. To je Vili Rešetarić rado rekao. Drugi glas da je bio glas njegove majke, Angele, ka ga je kratko pred Božići 1948. ljeta rodila na Stinjaki. Velika rodbina Vilija Rešetarića poznata je za svoje nadarene jačkare, a i zato, da si rado zajaču. Tako da je od samoga početka čuo stare stinjačke jačke i hrvatski jezik. U siromašni pobojni vrimeni su se i Rešetarići odlučili za žitak u Beču, kade je otac djelao u gradjevinstvu. Žitak, ki je dilio s mnogimi Gradišćanci. Preseljenje na Humboldtplatz u 10. bečanskom kotaru označavao je i konac hrvatskoga i prestupljenje u novi nimški svit. Kot Rešetarić piše u svojoj autobiografiji, ka je izašla prilikom 70. rodjendana, je onde prvi put ćutio, kako je to biti drugačiji od drugih.

Friško se je naučio nimški i po želji ambicioniranih roditeljev pohadjao višu školu i počeo študij anglistike i tjelovježbe. Ipak se nije odlučio za „bolji“ žitak učitelja, barem ne u škola, nego na pozornica. S političkim bendom Schmetterlinge se je s jačkami kot npr. „Drei rote Pfiffe“ o koruškoslovenskoj partizanki Jelki koncem 1960-ih do ranih 1980-ih primio po različni pozornica, politički festivali, opsada zgradov kot Arene i ne na zadnje i očekujuće neuspješno nastupio na Song Contestu.

U 1980-ih ljeti razvijala se je onda figura, po koj je Vili Rešetarić nastao širom poznat. Radiožurnalist Günther Brödl izmislio si je figuru Dr. Kurta Ostbahna i njegov bend Die Chefpartie, kasnije je nastupio s Kombom. Od 1983. presadio je Brödl mīte amerikanskih predgradov u bečanske vanjske regije kot su to Favoriten, Simmering i Kagran. Sa črnimi sunčenimi očalji, potkošuljami i u teškom bečanskom dijalektu je Rešetarić utjelovio Ostbahn-Kurtija i s jačkami kot „Feuer“, „Tequilla Sunrise“ ili „Arbeit“ povukao mase sridnje klase težakov. Batrenje i tanačenje nudio je svojim kurtologom ne samo na pozornici, nego kasnije i u svoji TROST & RAT emisijov na radiju Beč.

Rešetarić je bio strastven i jako nadaren pripovidač. To se osebujno vidi u njegovi kasniji programi. Kad je 2003. ljeta poslao Ostbahn-Kurtija u penziju, posvetio se je drugim projektom. To je med ostalim i pokazao kot Willi Ongl u mjuziklu »Coming Home«. Onde je na pozornici ali i za pozornicom jačio hrvatske jačke. BasBariTenori, čiji član je bio Rešetarić, su se onde u rani 2000-i ljeti upoznali i skupa jačili kot pišu na svojoj web-stranici. S njimi je Rešetarić interpretirao one intrauterine jačke kot su „Lipo ti je čuti“, „Oral jesam, oral“ ili „Mila moja va malinu melje“. Prilikom dodiljenja »METRONA« za ov vokalni kvartet odnosno kvintet, rekao je o nji: „Od srca su naše jačke, za dušu trou, a i lipo je to.“

Rešetarić je bio empatičan človik, ki je mnogim dao mogućnosti i javnost, ku drugačije ne bi dostali. Koristio je svoju popularnost za borbu za ljudska prava. Suutemeljio je SOS MITMENSCH kot i bečanski INTEGRATIONSHAUS, čiji bal je on kot časni predsjednik još subotu, dan pred neočekivanoj smrti, otvorio. Rešetarić je znao svojimi govori i nastupi ganuti i dirnuti ljude. Jedan od ovih ganutljivih nastupov doživi sada na YOUTUBEU zasluženu pažnju. 1995. ljeta je Rešetarić, ončas na vrhuncu svoje karijere s Ostbahn Kurtijom, nastupio na FEST DER FREIHEIT na bečanskom Heldenplatzu prilikom 50. obljetnice Druge republike. Iz publike se čuju kriki „Kurti, Kurti“, ali Rešetarić se je odlučio za drugi prinos i se je s tim i jasno predstavio kot gradišćanski Hrvat. Skupa sa svojom majkom Gelom sprohodjeno jasnimi riči za mir, solidarnost i socijalnu skrb zajačio je jačku o majki, ka javče za svojim izgubljenim sinom, ki se nije vrnuo iz boja. Najkasnije onde je „Lipo ti je čuti“ nastala „ta“ stinjačkajačka, ku je od onda prezentirao s različnimi sastavi širom Austrije. Tako na primjer 2013. ljeta s grupom Stub’n Blues na otvaranju Festwochen u glavnom gradu gradišćanskih Hrvatov u Beču, veći nego drugi gradi Buffalo i Chicago, kako je tom prilikom svojim poznatim i šarmantnim humorom poučio publiku. A i s drugimi bendi je jačio ove njemu drage jačke. Tako i u devedeseti ljeti s Bruji još u Ostbahn-manieru „Oral“ i „muž kot puž“.

Vili Rešetarić je bio uzor, pelda mnogim ljudem. I med gradišćanskimi Hrvati imao je obožavatelje i prijatelje. Vidljivo je to i na socijalni mediji. Onde sprohodniki i vjerni navijači dilu svoje spominke i slike. Skupni nastupi, skupni angažman u različni društvi ili slike s prošlih vrimen. Iako rano projden iz Stinjakov, su braća Rešetarić uvijek bili prvi, kih se u oni mnogobrojni članki o Stinjaki spominju. U krčmi Jelini visi slika Rešetarića s krčmarom, u svakom jukeboxu sela se najdu njegove jačke, a i sām Rešetarić je uvik istaknuo svoje stinjačke korijene. Tako da se je sada i općina kot i različni zastupniki sela oprostili od „svojega sinka“, ki je bio obljubljen u Stinjaki i zato, da je stinjačke jačke spravio na veliku pozornicu, kot se na primjer zahvaljuje načelnik Jundre Grandić. A i drugi političari kot savezni predsjednik Van der Bellen ča do biškupa Egidija Živkovića su izrazili svoje misli. Govorač VP-a za narodne grupe Niki Berlaković se u kratkoj izjavi zahvaljuje na njegovom angažmanu za narodnu grupu. Zeleni u Gradišću istaknu njegovo djelovanje za ljudska prava i ga opisuju kot pametoga kritičara društva. A i zemaljski poglavar Hans-Peter Doskozil se zahvaljuje na njegovom socijalnom spoznanju, i njegovoj vjernosti Gradišću i kako je šarolikost Gradišća kao strastven gradišćanski Hrvat utjelovio. 2. maja bi dostao »Komturni križ«, najveće odlikovanje u Gradišću.

Ča bi Rešetarić mislio o svi reakcija i kako bi je komentirao, to bi ljubitelji sada rado čuli. Nedilju je Rešetarić sa svojom humorističnom kritikom, sa svimi povidajkami i istaknutim glasom nažalost zamuknuo.