Jur je tomu prošlo čuda ljet, da sam na ovom mjestu zagovarao pristup zemljam takozvanoga „zapadnoga Balkana“ Europskoj uniji. Niti Austrija a još manje druge države unutar EU nisu tada razumile, zač je toliko važno, da se ove zemlje i države uključu u europsku obitelj i da tim postanu i politički i gospodarski i diplomatski dio ove zajednice — prije nego je drugi svojataju i privuču k sebi.

Da rezultat mirovnoga sporazuma u američkom Daytonu nije doprimio ono ča su kanili, naime pomirenje u Bosni i Hercegovini danas je očividnije nego ikada. Da, Dayton prekinuo je hvala bogu boj, ali mira nije doprimio. A ča je danas? Bosna je pod sve jačim uticajem a tim i pritiskom arapskih zemalj. O toj polikulturnoj, većjezičnoj i navodno toliko otvorenoj i tolerantnoj Bosni i Hercegovni danas nije ni traga ni slijeda. A gdo samo malo politički razmišlja, vidi sve veću pogibelj da bi se ova država s trimi entiteti i još dodatno sa samoprozvanom Republikom Srpskom mogla otcipiti od ove „naše“ Europe. Ista stvar je s Kosovom. A Črna Gora i Srbija? Ove zemlje su u medjuvrimenu Rusiji puno bliže, naravno i ovisnije od nje, nego od Europske unije.

Kamo nas je Rusija na čelu s Vladimirom Putinom otpeljala sada vidimo i ćutimo i ćemo još bolnije iskusiti. A na južnom rubu sridnje Europe imamo arapski odnosnu islamistički klin u europskom tijelu, a da bi se Rusija moguće vrijeda mogla prostrti do Dunaja i Save, daje drhtetati pred svim i zemljam u neposrednom susjedstvu Rusije, dakle, Rumunjskoj, Bugarskoj, Madjarskoj, Slovačkoj i kritičkim državam.

Ov scenarij mladim ljudem objasniti tako da bi razumili ča bi se moglo vrijeda dogoditi, nije lako odnosno ne želju vjerovati, da bi se moglo dogoditi ono ča se je dogodilo 1939. ljeta i ča poznamo samo iz povijesnih knjig i iz bezbroja filmskih dokumentov iz toga časa, iz pretežno američkih igranih filmov o toj dobi i iz stručnih knjig: Hitler i Staljin su si kanili podiliti Europu, a pri tom su si našli brojne vazale, ki su se u toj „slavi“ kanili sunčati i prosperirati. Kako je završilo znamo! Samo još mali broj, je onih ki su to doživili, a daleko najveći broj nas je do nedavna bio stoposto uvjeren, da takovoga ča već nikako ne more biti niti već neće dojti.

A ča sada? Rado bi vjerovali, da ćedu Ukrajina i Moldavija postati članicom EU-a. To Putin, ako preživi, neće dopustiti. Hitlerov fašizam je durao još šest ljet (1939- 1945.). Staljinova strahovlada se je nastavila ča do 1953. ljeta. Trump bi se mogao vrnuti u SAD-u — milom ili silom. A ča onda? Onda je samo jaka Europa mogući mirovni klin med dvimi strahovladami i strašnjaki med kimi bi se mogli razmeljiti, ako ne pazimo i budemo jači — i sa zemljami zapadnoga Balkana!