Približuje se božićno vrime, a tim i pitanje o božićnom drivu. Morebit si ga kanite za budućnost sami posaditi?

Jur je tako daleko, da se more svagdir opaziti jelvovo kiće i jelve. Osebujno u ruralni regija je i počela sezona markiranja božićnih driv. Da su božićna driva nastala svitsko tržišće morebit nije tako poznato. A i da uzgoj božićnih driv nije tako zelen i ekologičan se kod ovoga najvećega komercijalnoga svetka rado zabi.

Ali ča je zapravo božićno drivo? To pravoda nije botanička klasa. Uglavnom odgovaraju sve borolike, posebno istaknula se je u zadnji desetljeći takozvana Nordmanntanne. U nimškogovoreći područji gluši ovo jako regionalno i malo skandinavski, hrvatski naziv te vrsti otkriva pravu domovinu ove jelve. U slavski regija se naime zove Kavkaska jela. Ta je poznata za nje gusto, zeleno kiće, lipi rast i oblik i raste, kot ime reče, na Kavkazu, znači u Gruziji. Uzgajanje tisuće kilometrov dalje sjevernoistočno potribuje ada posebno podvaranje, u konkretnom čuda mineralnoga gnjoja, herbicida i insekticida. A produkcija se zapravo ne počinje kod driva nego kod simena. Ta se još uvijek kida u Gruziji. Muži onde splaznu u 30, 40 metrov visoke korune, da bi ručno kidali šiške. Da obično nisu osigurani niti osiguranjem protiv nesriće, niti užem na drivu se podrazumiva. Za 40 centi prodavaju onda kilo šišak u sridnju Europu, kade se male jelve onda uzgajaju. Jelve ne bi prirodno rasle tako ravno, ne bi uvijek imale samo jedan vrh, ne bi bile jednako guste i zelene. Zato je potribno obrizivanje, isortiranje i gnjojenje. Čuda djela za male pineze – ipak ne smi jelva na koncu biti predraga. To djelo zato upravljaju ljudi iz Istočne Europe, u posebno veliki poduzeća, se posičena jelva još jednoč šalje u druge istočne zemlje, da se onda spakuje i pripravlja za prodaju opet u zapadni zemlja. Emocionalno lukzuzno dobro, ta jelva.

ALTERNATIVE – Alternativov je dost: Odreći se jelve u stanu, kupiti ili bastljati alternativni driveni stalak, ki se da kinčiti i tako dalje. Postoju naravno i certificirane jelve iz biološkoga uzgoja. Samo jako rijetko se moru čitati sljedeće alternative: zač ne pokusiti posaditi vlašća driva ili zač ne zeti smiriku ili jelvu iz loze, ka bi se inako morala isići? U naši kraji ćedu to pretežno biti smirike i bori. Ki je to jur koč probirao, ta zna, ovakovo drivo neće biti tako gusto. Za ljubitelje dekoriranja će biti lipi izazov, a za one druge? Ti ćedu se barem iz pomilovanja moći srčeno nasmijati i još ljeta potom (garantiram).

Ki ima mjesta si more i posaditi jedan red driv. To je osebujno lipo, jer se more gledati, kako rastu. To su naravno premišljavanja za budućnost – kih 7-10 Božićev će još projti, dokle morete si postaviti vlašće drivo. Ali ako da, sada bi bilo dobro vrime za sadnju. Imate još kade mjesta?