Nedilju, 2. oktobra širom Gradišća su komunalni izbori, dakle biraju se načelniki i načelnice a u vezi s tim i općinski savjeti a tim naravno i savjetniki i savjetnice. S pogledom na to, da u hrvatskom Savjetu za narodne grupe jednu kuriju sastavljaju i komunalni političari i političarke (ukupno 10 iz dvih velestrankov SPÖ i ÖVP) iz hrvatskih i mišovitojezičnih općin, ki – u suglasnosti i ostalih članov Savjeta (ukupno ih je 24) odlučuju i o dodjeli pinez i samim sebi odnosno svojemu stranačkomu ili ti komunalnopolitičkomu djelovanju, se stavlja pitanje ča djelaju s timi pinezi. Ta potpora, bolje rečeno subvencija je zamišljena za djelovanje u korist hrvatskoga jezika ili hrvatstva uopće u dotični seli.

Ako sad pak vozimo kroz naša sela širom Gradišća, i išćemo plakate i kade se reklamiraju kandidati za načelnika ili načelnicu, za dotičnu političku stranku i na nji išćemo i hrvatske riči ili znamda još i plakativne rečenice – kumaj ćemo ih najti. Samo u Filežu jedna mala privatna stranka vabi za sebe odnosno za svojega kandidata na nimškom kao i na hrvatskom jeziku, paralelno i apsolutno ravnopravno, iako bi za Filež, selo s najvišim postotkom hrvatskoga stanovničtva, bilo znamda dost ako bi bilo samo po hrvatsku. Ali izgleda, da se je pri vabljenju i reklamiranju „pozabilo“ na hrvatski – i na jezik i na sadržaj.

A s identitetom je to takova stvar. Uglavnom je to samo plakativnost, jer velikoj većini sigurno nije u interesu da bi Hrvati (ili Madjari ili Romi) imali svoj identitet. Cilj je vrhovnoj i nižoj politiki bez sumlje jedan jedini, gradišćanski identitet. A ne hrvatski (ili madjarski ili romski) identitet u Gradišću. Kod Hrvatov i Hrvatic u Gradišću se jur dugo širi narativ „gradišćanskohrvatski jezik“ i govori se „gradišćanskohrvatski od gradišćanskih Hrvatov i Hrvatic u Gradišću“ (ponekad i izvan Gradišća). Vjenčati se more (smi) samo na gradišćanskohrvatskom – ali ne na hrvatskom. Gdo je to nek odredio!? Jur se je i usidrilo, pred svim i kod mladih u Gradišću i Beču, da govoru gradišćanskohrvatski, već ne hrvatski. Tim je i jasan odgovor na pitanje „kakov ili čiji identitet“.

No, vratimo se izborom. Čini se kao da je hrvatski jezik još i preprika pri izbori. Kandidati znaju u po priliki gdo od domaćih iz sela će koga birati. Ali ide prvotno za novodošljake i za kritičnu masu (ka nije za hrvatski ili dvojezičnost), a ta uglavnom nije jako sklona Hrvatom u hrvatski (ima toga uopće?) ili mišovitojezični seli Gradišća. A u borbi za njeve glase hrvatski jezik već škodi nego koristi. Tim manjina „dirigira“ i jezik u selu a u ovom slučaju i pri izbori. A mnogi kandidati i kandidatice nisu ni došli na ideju, da bi reklamirali i po hrvatsku.

Kategorije