Biti mlačan ne odgovara nikomu. Mlačno ljubiti Boga, ženu, muža, dicu, prijatelje, gdo bi se ovakovoj ljubavi veselio? Divojka zna pitati dičaka: ljubiš li me od srca, ili me ne ljubiš?
Bog od nas ognjenu ljubav čeka. On je oganj svoje ljubavi hitio na zemlju i posvidočio na križu. On je zapalio naša srca ognjem svoje ljubavi i očekuje od nas, da se i mi ovako ponašamo.
Ognjenom dušom glasiti Evandjelje, dati svidočanstvo za Boga. Ča ne čeka svit od nas, da se ovako ponašamo? Mlačnom ljubavlju ne morem zagrijati drugoga človika, ostat će i na dalje mlačan.
Bogu se odura svaka polovična ljubav, vjera, a odura se i nam. Prva glavna zapovid glasi: Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom pameću svojom i svom moću svojom. Ali u prvom redu, svim srcem svojim. Ljubav je vrhovna zapovid. Drži zapovidi, rekao je Jezuš bogatomu mladencu. Ali kad ga ov dalje skušava, ča mu je činiti, pozove ga za vrhunsku ljubav, neka proda sve ča ima i tako neka ga nasljeduje. Ali to mu je bilo preveć i ostavio je Jezuša. Bolje tako, ako ga nije znao ljubiti svim srcem svojim, onda bolje da je otišao, jer bogatstvom ovoga svita u srcu, ne moremo Jezuša nasljedovati.
Ljubav je ta kripost, ka razdilja ljude. Jedni ljubu Boga, drugi ne. Jedni se ljubu medjusobno, drugi ne. Jedni priznaju Jezuša svojim Bogom, drugi ne, i raskol je gotov. Vjera u Boga razdilja ljude. Zato je rekao, da nije donesao mir, nego raskol za one, ki ga ne priznaju, slijedu. Nije on kriv raskolu, nego ljudi, ki se u njega popiknu i ostavu. Jedan ga u obitelji prizna Bogom, drugi ne. Zbog Jezuša znaju ljudi, još i u istoj obitelji, proganjati jedan drugoga.
Svaki človik mora odluku donesti o Jezušu, ili za njega, ili protiv njega. Gdo se za njega odluči, najde svoj mir. A gdo ne, bludi po svitu, kako bludu i elektroni, ki su se otcipili od atomskoga zrna. Bludu po svitu bez gospodara. Ima ljudi, ki se zbog križa odvrnu od Boga, drugi se povrnu. Rimski stotnik je priznao Jezuša Sinom Božjim, a ti dva razbojniki su ga psovali. Ali desni razbojnik se je ipak povrnuo. Jezuš je još i na križu razdvojio ove dva razbojnike, ali tomu nije bio Jezuš kriv. Livi ga nije priznao i se nije povrnuo. A na koncu svita će ovomu slično razdvojiti ljude i postavit će jedne k sebi s desna, druge s liva. Jezuš htio bi imati sve ljude, sve človičanstvo kod sebe s desna. Ali nikoga ne more siliti, da bude za njega, zato ga i protiv njegove volje spasiti ne more.
Kako je bio velik boj na nebu med Luciferom i Mihovilom, tako se sada ov boj i na zemlji nastavlja. Koliko je jur bilo peljujućih ljudi, ki su Jezuša pogrdnim, sramotnim proglasili. Kroz svu povijest človičanstva se proteže ova črljena žica, jedni za njega, drugi protiv njega. Rijetko kada se je čulo toliko pogrdnih riči na Boga, kot pri francuskoj revoluciji.
Uvijek su u pripravnosti te škure snage, ke iz pakla ishadjaju. Pakao i Bog ne moru zajedno, zato ta boj med dobrim i zlim. I u naši časi mnoštvo ljudi ostavlja Boga, Crikvu i nastanu ljudi bez vjere. A u koj mjeri raste bez vjere na svitu, u toj mjeri se pomnožava zlo, grih, nemoral.
Jezuš, ki je najpr vidio ovu borbu, išao je na križ za spas ljudi. Molio je: Sveti Oče, održi je u tvojem imenu, da budu jedno, kako smo mi, ja i ti jedno. To je Božja nakana, da budemo svi jedni, da svi k njemu slišimo, jer nek u Bogu je mir i jedinstvo. Samo Bog more sjediniti ljude u ljubavi. Mržnja, pakao, ne more i ne kani sjediniti ljude, zlo se uvijek bije, bojuje. Sv. Pavao piše Efežanom: „Oblicite si oružje Božje, da se budete mogli suprotstaviti zasidanjam vražjim.“ Dalje veli: „Zamite si šišak, kacigu spasenje i meč duhovni, ki je rič Božja.“
Isto on veli: „Konačno mi je jur pripravna koruna pravice, ku će mi dati Gospodin, pravični sudac na on dan, ali ne samo meni, nego svim, ki su ljubili njegov prihod.“ A ovo o sebi rekao je zato, jer je dobar boj bojevao, trku završio, vjeru obdržao. Stalno se je vojevao za Boga i vjeru. Uvijek je bio naoružan vjerom u Boga, u Jezuša Kristuša. A ča nije bila parola i kod nas Hrvatov, kad su se vojevali protiv Turkov: Za vjeru i narod!
Kad je Jezuš izignao prodavače iz crikve, uoči im je rekao, da su načinili iz crikve, tolovajsku jamu. Koliko je ljudi, ki su od sebe načinili tolovajsku jamu. Mjesto Duha Svetoga zauzelo ih je zlo, grih, Zali. Ima po svitu još i takozvanih „črni mašov“ kade Zaloga duha zazivaju i njemu se klanjaju. Onde se je utjelovio sām Zali duh. Kako se u mnogi ljudi utjelovi Duh Sveti, tako se u neki ljudi, utjelovi Zali i borba, neprijateljstvo je neizbježno.
Svi smo pozvani na ovu borbu, da se bojujemo za Boga, narod i človičanstvo. Ako se s Bogom u vjeri borimo, bit ćemo dobitniki i još mnogi drugi s nami, za ke smo se borili. Ako se ne borimo zavladat će zlo i se moremo svi pogubiti. Zato ne moremo biti neutralni, ili za Boga, ili protiv njega, jer ki nije š njim, ta je protiv njega.
p