Bez obzira na to je za vrime promjenov u fara — svenek je bilo, i sad je, i biti će u budućnosti — natezanj zbog toga da neki duhovniki, dušobrižniki, farniki po odluki nadležnoga i dotičnoga biškupa moraju projti u druge fare (u Gradišću se to tiče nimških ino hrvatskih odnosno dvojezičnih far) pred svim u hrvatski fara a ovde opet posebno u nekadašnjem hrvatskom dekanatu u sridnjem Gradišću se ne more i ne more smiriti situacija.
U mnogi slučaji je tako, da se farniki u dotičnom selu dobro „ućaću“, se udomaću i usidru i sprijatelju i sa svojimi vjerniki, izgradu dobar i prijateljski odnos ki se naravno odnaša i na bolju suradnju u fari. A pak odluka biškupa, da duhovnik mora napustiti faru i minjati u drugu, nepoznatu. I opet sve od početka.
Duhovniki, svećeniki pri svojem posvećenju biškupu obiću vjernost i poslušnost a pred svim i poštivanje njegovih odlukov. To činu iz svoje volje i po dugom pripravljanju — iako se ta volja i pripravnost s vrimenom pak i more minjati, jer dostkrat nije razumljivo, zač te promjene i zač kod nekih da i kod drugih ne. Je li tim kaštiga i je li dalekovidna sa strane biškupa, ostaje otvoreno. Činjenica je da i sami duhovniki to ponekad ne moru (kanu) razumiti, a s njimi i velik broj vjernikov u dotični fara. Protesti i demonstracije, ponekad i vožnje pred biškupijska vrata u Željeznu su posljedice. Ali još nikada to ništ nije koristilo. Biškupljeva odluka je konačna i cementirana — iako tim dostkrat uzrujava vjerski narod, razočara ljude a ponekad i rasrdu se ljudi i tim odvraćaju od Crikve.
Ali upravo to ne bi smilo biti. Gdo iz vjerskoga uvjerenja pohadja crikvu, njim ne bi smilo biti tako važno, gdo onde najpr stoji i im prodikuje.
Med Hrvati imamo pravoda dodatnu funkciju Crikve i farnika. I jedan i drugi su bili širitelji hrvatskoga jezika a tim i kulture. A ako slušamo prodike pred svim i željezanskoga biškupa onda iza njihs toji i jaka narodnosna poruka, mogli reći i politika. Očuvanje jezika i kulture, a s tim u vezi naravno i identiteta I narodnoga uvjerenja. Ne samo u hrvatski krugi farniki su u prošlosti velikim brojem bili suborci u narodni pitanji i natezanji. To se u naši fara polako zgublja. Ako je pak ovakov suborac, prijatelj i suputnik u mnogi životni pitanji, u nekoj fari ljudem još I simpatičan i mora projti, je razumljivo razočaranje ljudi.
Ako je Crikva pak sve važnija samo još kao kulturno institucija, ako su vjerniki nastali u sve većem broju kultur-katoličani, onda bi im takaj moglo biti svejedno gdo stoji za oltarom. Ali ako se pak od farnika očekuje i kulturno djelatnost, onda se javljaju razočaranje, nezadovoljstvo, previsoka očekivanja a konačno i istupi iz Crikve. Dalekovidni biškup bi tribao voditi računa i o tom!