Republika Hrvatska ljetos svečuje 30. obljetnicu od službenoga priznanja, ne samo Austrije nego i širom Europe. Dokle se i u samoj Hrvatskoj i drugi zemlja uz organizaciju hrvatskih veleposlanstav u dotični zemlja spominju ove 30. obljetnice, gradišćanski Hrvati takaj se moru, iako samo malo, s tim podičiti da su doprinesli priznanju Hrvatske po teški bojni sukobi i bitka kao i krvavi borba za oslobadjanje i na nje teritoriju.

Bilo je to u septembru 1991. ljeta kada su zastupniki Saveza hrvatskih udrugov u Austriji na čelu sa zastupnikom Hrvatskoga akademskoga kluba i glavnoga urednika HRVATSKIH NOVIN tadašnjemu predsjedniku Nacionalnoga vijeća Austrije, Heinzu Fischeru predali već od 10.000 potpiskov protiv boja u Hrvatskoj i za čim brže medjunarodno priznavanje Republike Hrvatske.

Potpisali su bili gradišćanski Hrvati u najistočnijem dijelu zemlje ča do Hrvatov u Beču i u zapadnoj Austriji. U pobiranje potpiskov bili su uključeni hrvatski aktivisti različitih društav i organizacijov u Austriji kot i privatniki. Tada su predsjedniku Fischeru predali i peticiju, da pred Parlamentom rastrese pitanje trenutačnoga priznavanja suverenosti Republike Hrvatske sa strane Austrije, i da bi se odmah prekinulo krvoproliće u Hrvatskoj i da bi odmah prestali teroristički napadi na hrvatsko stanovničtvo, silovanje, umaranje i masakiranje. U ta čas 1991. ljeta početka štrajka gladju pred Saveznim kancelarstvom u Beču Hrvatski akademski klub i Savez hrvatskih udrugov u Austriji su bili pozvali na demonstraciju i štrajk gladju pred Saveznim kancelarstvom i Hofburgom, da bi Austrija i Savezna vlada poduzele sve nek moguće korake, da bi prestalo umaranje i klanje u Hrvatskoj. Prilikom toga štrajka gladju su štrajkaši predali peticiju tadašnjemu austrijskomu kancelaru Vranitzkomu i saveznomu predsjedniku Kurtu Waldheimu.

Koliko je ov štrajk gladju konačno zaista doprinesao stvarnomu priznanju Hrvaske teško se more ocijeniti, ali smo tada bili čvrsto uvjereni da smo nešto doprinesli, makar samo par metrov na kilometre dužičkom putu. Uz gladjenje je takaj i molitva sve većega broja demostrantov bio znak našega protesta, a od dana do dana narasao je broj simpatizantov, ki su se solidarizirali u molitvi i virostovanju na Ballhausplatzu.

Zastupniki partijske politike svih stranak tada u septembru 1991. ljeta su iskoristili ovu priliku izraziti svoju solidarnost s demonstranti i borbom za mir u Hrvatskoj.

Dana 17. septembra su pak svi ki su gladili pohodili i Parlament i onde bili nazoči pri posebnoj sjednici poslanikov u Parlament s temom „Priznavanje Hrvatske i Slovenije —da ili ne“. Dakle smo i mi nešto doprinesli priznavanju.

Kategorije