Vikend je bio pun prezentacijov različnih medijskih produktov. A ovakovi otpodnevi prodavanja su uvijek i dani, kada se osebujno dobro opaža, da je ljudem i zainteresiranim kupcem prilično svejedno, gdo je ku knjigu izdao. Njih s punim pravom samo interesira knjiga po sebi. Svaki put se dakle suočavam s pitanji: A tu knjigu nimate? I o toj knjigi sam čula, ku ste izdali. Pak je tu knjigu morebit izdao HKDC ili HKD. A mogući kupac je prošao, a tim i šansa da se širi hrvatska rič.

Ako je istina, bi ljetos konačno mogao dojti takozvani skupa-shop, ki će se morebit još preimenovati. Ekstremno odugovlačeni projekt ki bar online neka povezuje svu ponudu svih gradišćanskohrvatskih društav. To je prvi korak u pravi smir. Fizičke knjige neka polag ovoga projekta ipak ostanu u različni društvi.

Nakladnički posao je posao kot svaki drugi i triba odredjeno znanje. Zibranje dobrih aktualnih temov, suradnja s autoricami i autori, prava za cijelo djelo ili samo slike, spametni lektorat, grafičko i ilustratoričko djelovanje, suradnja s tiskarami, financijski pregled i najvažnije po objavljenju reklama, kampanja u socijalni mediji, i prodavanje na svi mogući (knjižni) sajmi i priredba. Opis sa svimi zadaćami jasno dokazuje, da bi to mogao biti pravi posao.

Gdo je u prošli ljeti prodavao i načinjao medijske produkte, ta je vidio, da se i hrvatski proizvodi daju prodavati, ako su zanimljivi, lipo načinjeni i pred svim i lako dostupni. Narudžbe prik maila ili još gorje telefonskim nazivom, iskanje prave adrese da se uopće more naručiti, oduzamu kupce, ar odustaju na putu do knjige.

I za sistem podupiranja bi bilo zanimljivo, koliko tiskanic se zaista prodaje ili barem dojde med ljude. Osebujno u manjinskom svitu se uspjeh pravoda ne smi samo miriti po broju prodanih knjig. Projekt more biti i uspješan ako je knjiga s nakladom od 300 knjig rasprodana i našla svoju malu ciljnu grupu. Ali za profesionalno djelovanje će u budućnosti biti potribno znati, kako se miri ta uspjeh. Da je knjiga prez objave i neopaženo od javnosti izašla, ne more biti mirilo uspjeha ni biti u interesa javnoga podupiranja niti nas gradišćanskohrvatske zajednice.

Ako je nadregionalnim društvom ada na srcu pravi napredak, projekt skupa-shopa ne bi smio završiti u digitalnom svitu. Bilo bi vridno premišljavati i o profesionalizaciji i predati jednomu društvu jednoč zauvijek te kompetencije nakladničkoga društva. To društvo bi onda moglo razvijati prave kompetencije i uložiti potribno vrime u ov posao. Da svako društvo usput izdava knjige ne more biti cilj profesionalizacije u današnjem vrimenu. Imamo čuda dobrih primjerov iz druge manjine. Ne tribamo sve novo izmisliti, samo se fokusirati na važne stvari.