Austrijsko „da“ hrvatskomu pristupu Schengenu je svakako bila jedna od najboljih visti prošloga tajedna. Ne samo za Hrvatsku i nje stanovnike, nego i za Austrijance i ostale Europejce i Europejke. Austrijsko „ne“ pristupu Bugarske i Rumunjske Schengenu je pravoda čemerna vist pred svim i za Austriju. Jer jedna od posljedic bi mogla biti, da Rumunjska ubuduće ograničava ili otežava pristup rumunjskih podvarateljic u Austriji, pred svim i u Gradišću. Onda ćemo lipo gledati!

Ali pristup Schengenu ili članstvo u ovoj schengenskoj obitelji de facto ne znači da nima graničnih kontrolov, a u vezi s tim i ure duge zastoje na granici – recimo med Austrijom i Madjarskom ili Austrijom i Slovenijom a sada pak i med Slovenijom i Hrvatskom. Svaka država za sebe more obustaviti (aussetzen) „Schengenski režim“ ako vidi preveliku pogibel za sebe i za svoje ljude. Austrija je to redovito i trajno činila s Madjarskom, sad sa Slovenijom a u novije i sa Slovačkom. Dakle se sada jur veseliti na putovanje u Hrvatsku a pred svim na povratak iz Hrvatske bez zastoja na granici moglo bi puknuti jur s 1. januarom 2023. ljeta kada neka stupi na snagu „Schengen“ i za Hrvatsku.

Austriju je očito „uvjerio“ hrvatski plin da odustane od svojega prijašnjega stava (ministra unutrašnjih poslov Karnera) da Hrvatsku još ne bi smili primiti u Schengen zbog napete situacije u vezi s bigunci. Hrvatska, naime, ima velika nalazišća plina/gaza, npr. ispod otoka Krka, ča bi Austriju ubuduće moglo barem do neke mjere učiniti neovisnom od ruskoga plina. Bugarska i Rumunjska očigledno nisu imali ovakov „uvjerljiv i jak“ argument za Austriju.

Druga verzija odnosno uzrok za istu odluku bi mogla biti, da Austrija kani „ucijeniti“ (erpressen) Europsku uniju da bolje čuva i brani svoje vanjske granice. Ali to je na jednu stranu tehnički jako teško odnosno nemoguće bez velikoga i okrutnoga nasilja, a na drugu stranu si te države na rubu EU kanu dati dobro platiti od EU-a. Teška je i zapletena situacija, iz ke je još teže izajti ako se računa samo na sporazum unutar svih 27 EU-držav. Svaka ima svoje interese – a u pogledu na bigunce/izbiglice sigurno nima zajedničkih interesov.

Ča je pak izlaz i kako bi moglo izgledati moguće rješenje – kako za Austriju tako i za Schengenski prostor odnosno za cijelu Europu? Željezni zastor na neuralgični točka na rubu EU najvjerojatnije nije opcija, tako se barem ufamo. Biguncem pred granicami dati se smrznuti i ugladiti isto nije rješenje, tako se barem ufamo. Situaciju poboljšati u ti zemlja iz kih bižu ljudi, se Europskoj unije vjerojatno isto neće ugodati... Ako je ne kanimo ubiti ćemo je morati primiti!

Kategorije