Prošli četvrtak, 7. oktobra, je Joško Vlašić bio gost serije centar.razgovor. Učitelj, političar, jačkar i kulturni djelač je u jako opširnom razgovoru s Petrom Tyranom povidao poznato i nepoznato iz svoje dužičke karijere.

Joško Vlašić se je narodio 1950. ljeta u Velikom Borištofu, kade se je, kot je povidao, u onu dob još nije moglo naučiti nimški. U osnovnoj školi da se je nimški jezik podučavao skoro kot latinski, se šali Vlašić. Zato je i prije prelaska u gimnaziju Željezna prebavio u ferija još tri tajedne u dičjem kempu u Allandu. A kot dobri nogometaš mu je ta sposobnost i pomogla pri učnji nimškoga.

Ja nisam bio pripravan, da se sjedem u tri na hrvatski.

U željezanskoj gimnaziji je onda prvi put ćutio, kako je to biti „da blede Krowod“. Četiri Hrvati da su bili med 15 dice u razredu. A opet da im je pomogao šport – i u rukometu i u nogometu su bili dobri. Za vrime Vlašićevoga školovanja se u dolnji razredi još nije moglo učiti hrvatski. U gornji razredi popodne, kad su svi drugi jur bili vani, je je podučavao Vlašićev istoimenjak Joško Vlašić, ki im je razložio jezik i pokazao, kako moru pojti (jezično) dalje. Maturirao onda ipak nije u hrvatskom. Šport ga je onda već zanimao nego učnja.

Da si jačkar Brujev, nako svi znamo.

Vlašić je povidao čuda iz mladih ljet. „Ne znam, ča kanite čuti“, pita, kad počinje štorice o vojski. Nato Tyran: „Da si jačkar Brujev, nako svi znamo.“ U vojski je prvo bio brigadir, ali po samo kratkom vrimenu se je kod nogometa naranio i tako koncem konca nastao govorač kompanije u Željeznu. U vojski da je bio zdvojan, ali civilne službe onda još nije bilo. Fantio se je tako, da je kasnije trim drugim pomogao, da su dostali mjesto za civilnu službu.

Ko si nek bio malo budan, si se morao početi zalagati

U medjuvrimenu se je Vlašić preselio u Beč, kade je jednoč imao dost od hajmov. Sedam ljet, kih je bio u Beču, da je prebavio u sedmi stani. Tyran kani na ovom mjestu znati, kada i kade se je rodio njegov manjinskopolitički angažman. Vlašić nato nabroji već zipkov: 70-i ljeti i sva zbivanja oko novoga zakona, da su bila ključna: „Ko si nek bio malo budan, si se morao početi zalagati“. Čuda tekstov Brujev da su se jur rodili u to vrime u Vlašićevoj glavi. Političke diskusije je jur poznao od probov s bendom „The Brew“, ki je onda jur postojao. Tote da su bili svisni Hrvati i unutar benda imali koč i velike diskusije. A i njihovi koncerti da su bili važni za hrvatski jezik. Ljudi su znali, da je takov njihov koncert i mogućnost za razgovor po hrvatsku. Ne na zad nje, da se je onde i upoznalo čuda ljudi, ki su se kasnije onda i poručili. A i Beč i HAK da su ga onda i nadalje ojačali u angažmanu, iako nikad nije bio u funkciji.

„The Brew“ – ime iz rječnika

Početki Brujev, onda još The Brew su Tyrana isto zanimali. A i kako je do prvoga imena došlo je dobra anegdota. Ondašnji član Joško Linzer da je donesao engleski rječnik, jer englesko je moralo u pogledu na pretkipe kot su bili Beatles i Rolling Stones biti, i ga je otvorio. Jur je bilo zibrano ime „The Brew“. Vlašić je tote svirao različne instrumente. Da se je ali u školi učio novi instrument, to je novost, ka se je doznala pri razgovoru. Vlašić se je naime u školi učio bastubu u orkestru konvikta. Klavir, zapravo poželjeni instrument, si nije smio naučiti. U Borištofu kod Slavujev se je prvi sastav benda našao, a po nastupu s tamburicami postavili pojačala i tako svirali prve koncerte s engleskim programom. Uprav današnji klasik tamburice je onu dob mladim muzičarom jako dojmio, naime „O Marijana“ u izvedbi Dubrovačkih trubadurov, ki su 1970. ljeta nastupili kod Derdaka. Od onda je išlo s onda većjezičnim programom od sela do sela, od fešte do fešte. Dok se koncem 1970-ih ljet nisu razvili u Bruje s novimi ljudi i vlašćimi jačkami – rodio se je krowodnrock.

Ako idem u politiku onda se kanim i zalagati, da se u Gradišću i to ispuni, ča u zakonu stoji

Vlašić se je onda odlučio za put u politiku i se je kod Zelenih med ostalim borio i za manjinska prava. Koliko se more na zemaljskoj razini potribovati za manjine kod razgovora kratko nije bilo jasno. Publika je pomoću interneta pomogla. Savezni Zakon za manjinsko školstvo je savezni zakon. Samo djelovanje čuvarnice odredjeno je na zemaljskoj razini. Za to da se je zalagao za već uri hrvatskoga u čuvarnici, iako su se te povišene uri opet smanjile.

„Kot je bilo u busu u Gornjoj Pulji“

U političkom smislu su za Vlašića bile i ključne diskusije med Džonom Müllerom i Fricom Robakom – u negativnom. U Koruškoj da je onda dobio inspiraciju, kako se more manjinskopolitički postupati. Za Vlašića je većjezičnost i otvaranje prema drugim ključ za uspješno djelovanje. Ta vid im je jur pomogao kod osnovanja KUGE i se isto zrcali u Manjinskom otvorenom radiju. Već jezičan radio i njegov program prispodobi Vlašić s autobusom u Gornju Pulju. I onde se je čulo hrvatski, nimški, ugarski i romanes. U vezi s radijem je Vlašić imao i novosti. MORA je dobila desetljetnu licencu za frekvenciju 98,80. To znači, da Radio OP već neće biti samo radio za izobrazbu nego običan lokalni radio. Prosit ćedu u daljnji postupki i za daljnje odašiljače sa dugoročnim ciljem proširiti se i na jug i povezati se onde s Romi i s gimnazijom u Borti. Čuda djela ada još pred njim, dugo, kot je sam rekao, mu neće biti.