Tomu je kih dvajset ljet, da su tada na Pedagoškoj akademiji bili savjetovali, da se maturanti i maturantice bolje ne prijavu za studij za učitelja ili učiteljicu, jer su bile šanse za zapošljavanje jako čemerne. Jednostavno je bilo preveć učiteljev i učiteljic, još i na dvojezični škola. Kako se je nek situacija preminila. Danas je znatno premalo učiteljic ne samo u Gradišću nego i širom Austrije. A ako pogledamo kako se stoji s učiteljicami, ke bi znale i hrvatski, je situacija još gorja. Materincev (nativespeaker) skoro već nije u generacija, ke bi sada mogle stupiti u školsku službu ili ke bi počele studirati za učiteljice na Pedagoškoj visokoj školi.
A ne samo da je premalo učiteljic, sada je opet i već školarov i školaric. U novom školskom ljetu pohadja već školarov dvojezične hrvatsko-nimške osnovne škole. No, jur ovde počinje kriva informacija, jer dvojezičnih osnovnih škol u Gradišću skoro već nima. U najboljem slučaju se hrvatski podučava nekoliko uri u tajednu a u neki škola još i po principu imerzije, dakle da se na odredjene dane podučava i na hrvatskom. Činjenica je da je jezična kompetencija dice kao i mladine na hrvatskom pala skoro na dno, dakle na nulu. A jezična kompetencija i onih učiteljic, ke su završile izobrazbu za pedagogice na dvojezični osnovni škola, pada od ljeta u ljeto. Vrlo razumljivo jedan od uzrokov ovoga slaboga poznavanja hrvatskoga jezika kod učiteljic razložila je profesorica za hrvatski i gradišćanskohrvatski na Pedagoškoj visokoj školi u Željeznu, Zorka Kinda Berlaković: Pravo na podučavanje imaju i one učiteljice ke su položile (i hrvatski) ispit s jedinicom, ali i s četvorkom. Ada je onda pak i razlika u poznavanju jezika i znanju o svemu hrvatskomu se more samo po sebi pretpostavljati.
Ako govorimo o dvojezični osnovni škola – ke u Austriji duraju samo četira ljeta dugo a ne kako u neki susjedni i prijateljski zemlja osam ljet – onda uglavnom ide samo još za moguće podučavanje gradišćanskohrvatskoga jezika, a kamoli o posredovanju drugih hrvatskih sadržajev.
A sada se vraćamo u aktualnu svakodevnicu: Za tri dodatne razrede i za postojeće u Gradišću ipak nisu mogli zaposliti dodatne dvojezične učiteljice. Kako je za Hrvatsku redakciju ORF-a Gradišće rekla nadzornica za manjinsko školstvo Karin Vukman-Artner u dvojezični osnovni škola fali 15 učiteljev, kako je naglasila u televizijskoj emisiji Dobar dan Hrvati problem da rješavaju takozvanim tandem-podučavanjem. Tako da je osigurano dvojezično podučavanje.
Uz svu ovu dobru volju, još i borbu nadzornice za hrvatske učiteljice, ostaje otvoreno pitanje zač je gradišćanskohrvatski tako malo atraktivan i za dicu i roditelje a konačno i za učiteljice?