Da bi mogli dalje davati informacije, se moramo izraziti razumljivo. To znači, da moramo jednostavno formulirati. Svejedno kako kompliciran je sadržaj, ako ga zapokamo u kratke, pregnantne rečenice i poznate riči, on nastaje razumljiv.
Za dobar govor ili članak moramo strukturirati misli. Svenek neka bude prepoznatljiv črljeni konac. Dostignut ćemo to tako da neke pasaže naglasimo i to ča smo jur rekli ponovimo s drugimi riči. Dobro je hasnovati metafore, da si slušatelj ili čitatelj moru predstaviti sadržaj vizualno. Pri govoru su neizmjerno važne pauze. U ti pauza slušatelj more predjelati ono, ča smo upravo rekli. Važno je izostaviti nepotribna objašnjenja i prazne fraze.
Govorač i pisac neka zabavljaju svoje slušatelje i čitatelje. Idealne su adekvatne slike i prilike, direktno oslovljavanje ljudi, na priliku: dragi gosti/interesenti, poštovani slušatelji, privlačuje pažnju onih, za ke govorimo. Hasnovanje karakterističnih riči i frazov, ke kod recipijenta stimuliraju emocionalne reakcije ili asocijacije su recimo šalne i kreativne formulacije. Tako se zabavlja slušatelj. Svaki govorač ili pisac se mora skrbiti za to, da ostane interesantan. Važno je, da u svojem referatu ili članku ostane kratak. Svaku rečenica, ku on sprogovara ili napiše, moraju razumiti slušatelji i čitatelji.
Optimalan govor ili tekst ne sadržavaju nerazumljive rijetke riči. Ako ne ide prez stručnih nazivov, se oni moraju razložiti. Govor ne smi biti u dijalektu, koga razumi samo šakica ljudi, nego u jeziku, koga razumu svi. I mi Hrvati imamo Gramatikom standardiziran jezik.
Pri usmenom govoru je uz jezik istotako važan i govor tijela. Govorač neka glasno govori. U slučaju da je preglasan, na ljude djeluje dominantno i nametljivo. U slučaju da je pretih, na ljude djeluje nesigurno.
Dibok glas je ljudem ugodniji nego visok. Zato se dobar govorač trudi, da diblje govori nego obično. Visoki glasi ljudem pišću u ušima. To s vrimenom slušatelju nastaje muka. Govorač govori tako polako, da sam sebe dobro more pratiti, kad posluša samoga sebe. To je zlato pravilo u komunikaciji. Gdo brzo govori, on hektično i nervozno djeluje. Gdo govori, on mora otpirati svoja usta, da bi mu bile razumljive riči. Od monotonoga govora ljudi zaspu. Zato je važno intonirati, da bi govor bio zanimljiv. Obavezno je izostaviti „em“ ili „a“. To je neprofesionalno.
(Agnjica Schuster)