Jur duga ljeta postoju uskeveze med Hrvatskim akademskim klubom i Klubom slovenskih študentic i študentov na Dunaju (u Beču). Četvrtak, 6. maja su hakovke i hakovci pozvali na predavanje i su u okviru toga pozvali KSŠŠD, KSŠŠG i KSŠŠK (Klubislovenskih študentic i študentov u Beču, Gracu i Koruškoj) da predstavu povijest slovenske narodne grupe u Koruškoj, manjinsku identitetu i današnju situaciju. Razgovor i predavanja je moderirao predsjednik HAK-a Aleksandar Vuković.

Prošli tajedan su hakovke i hakovci u okviru HAKovskoga četvrtka prezentirali novi format PREDSTAVLJAMO. Kot prvoga gosta su si za to pozvali mlade koruške Slovenke i Slovence da bi publiki približili svoju narodnu grupu.

POVIJEST. Bivša predsjednica Kluba slovenskih študentici študentov u Beču (KSŠŠD), Jana Trap, je preuzela prvi dio predavanja i dala pregled o povijesti slovenske manjine u Koruškoj. Problem je pred svim, da se osim u dvojezični škola, uopće ništ ne doznaje o narodnoj grupi u škola, se je žalila i rekla Jana Trap, tako da npr. i čuda ljudi ne zna da su slovenski partizani bili jedini naoružani u pokretu otpora u Austriji.

Politika je čudakrat pokusila raskoliti slovensku narodnu grupu. Jana Trap je ovde pokazala pred svim i na „Windisch“-teoriju. „Windisch“ je zapravo stari nimški izraz za slovenski jezik. Kroz nacionalizam i averzije protiv Slovenkov i Slovencev u Koruškoj je ov izraz ali dostao novo značenje: S „Windisch“ su se naznačili ti ljudi, ki su odbili svoje slovenske korijene i porijeklo. Med stanovniki je došlo do uvjerenja da ljudi, ki su „Windische“, pripadaju jednoj posebnoj narodnoj grupi i govoru jednu vrst nimškoga dijalekta. I ako je ov izraz jur početkom 20. stoljeća bio zastaren i se je „Windisch“-teorija probila kod bezbroja lingvistic i lingvistov, se je do dandanas dočuvala.

Po Drugom svitskom boju je onda došlo do najvećega vala asimilacije koruških Slovenkov i Slovencev, i to zbog političkoga i društvenoga tlačenja, tako da ima dandanas za dvi tretine manje pripadnikov ove narodne grupe u Austriji negojoš pred 100 ljet.

MANJINSKI IDENTITET I KULTURA. Jezik je najvažniji stvaratelj identiteta kod koruških Slovenkov i Slovencev, jer ne postoji nikakova posebna narodna nošnja ili slično, je rekla Jana Trap. Tako i nije nikakovo čudo da su glavni stupi kulture ove narodne grupe zbori, kazališća i književnost — svi tri vezani uz manjinski jezik.

Aljaž Pestotnik, bivši predsjednik slovenskoga študentskoga kluba u Gracu (KSŠŠG), je to gostom HAKovskoga četvrtka razložio: Zbor jača ćut povezanosti i zajednice, to bi mogao biti i uzrok zač pripadnice i pripadniki ove manjine tako rado jaču. Kazališće je pred svim i u zadnji ljeti djelovalo kot jezična škola i je ljudem približilo književni jezik. U isti čas je kazališće i najvidljiva forma sinkronoga razvitka manjinskoga društva. Književnost nasuprot djeluje kot na čin komunikacije. Po kraju milenija, pred oko 20 ljet, se književnost ove narodne grupe već nije samo zgusnula na Korušku, nego se more najti i u različni kraji Austrije. Poseban slučaj je pri tom poznati autor Peter Handke. On sām sebe naziva Slovencem, barem dijelom — njegova majka je naime bila pripadnica slovenske narodne grupe. On je presadio slovenske književne tekste Florjana Lipuša na nimški jezik i je tako njegovu književnost približio i nimškogovorećoj publiki. U ostalom je Florjan Lipuš i jedini austrijski književnik, ki kategorično ne piše na nimškom jeziku, i je u 2018. konačno primio »Austrijsku državnu nagradu« za svoje ukupno književno djelo.

SEOSKE TABLICE. 1972. ljeta su u Koruškoj postavili prve dvojezične seoske tablice. Jur onda se je nimško stanovničtvo upozorilo na pogibelj moguće „slovenizacije“. Niti misec dan po tom, su bile srušene seoske tablice. U toku ljeta se je borba za dvojezične seoske tablice razvijala do dogodjaja, ki je najveć uticao na slovensku manjinu u Koruškoj, je rekao Augustin Malle od Kluba slovenskih študentic i študentovu Koruškoj (KSŠŠK). 2011. ljeta je onda došlo do rješenja: u svi seli i općina sa slovenskim stanovničtvom od najmanje 17,5% ćedu se postaviti dvojezične tablice. Ipak postoju bezbrojne iznimke. Za narodnu grupu nezadovoljavajući i razočarajući rezultat — pred svim kad su pregovorali bez nekoga cijenjenja jezika, je rekao August Malle u predavanju. Cilj službene politike u Koruškoj je svenek bio: tako malo seoskih tablic kot nek moguće postaviti u Koruškoj.

DANAŠNJA SITUACIJA. Ali u medjuvrimenu se zemlja Koruška trudi za uključenje narodne grupe. Ipak su 2017. ljeta odredili nimški jezik kot jedini službeni jezik u Koruškoj. Pri svečevanju prilikom 100. obljetnice narodnoga glasovanja u Koruškoj je tako došlo i do livih demonstracijov protiv skažljivosti vlade.

Ali na području dvojezičnoga školstva se kaže pozitivan razvitak. Pred svim u čuvarnica postoji velika potražnja za dvojezičnimi jaslicami. Potražnja se ali nažalost ne more ispuniti, jer fali obrazovni personal. I u dvojezični škola stalno rastu broji školarov i školaric. Nažalost kroza to pada kvaliteta podučavanja slovenskoga jezika. Tako se pred svim tužu učiteljice i učitelji u slovenskom gimnaziju u Celovcu, da je znanje slovenskoga jezika kod čuda školaric i školarov jako slabo.

Postoji ali i pitanje, odnosno traženje, ne bi li se moralo u slovenskoj narodnoj grupi orijentirati već i prema Beču i Gracu, jer u medjuvrimenu velik broj pripandic i pripadnikov živi onde. Pred svim i u Štajerskoj bi to bilo jako potribno, jer su se potribovanja narodne grupe u štajerski općina duga ljeta potpuno ignorirala.

FAMOZAN FORMAT. S „PREDSTAVLJAMO“ su hakovke i hakovci stvorili jako zanimljiv novi format, „da bi mogli nuditi važnim temam, angažiranim ljudem i organizacijam platformu“, je rekao predsjednik HAK-a Aleksandar Vuković na početku predavanja. Hvala HAK-u za organizaciju i utemeljenje ovoga formata. U budućnosti ćedu ovo biti sigurno jako uspješne priredbe i ćedu privući puno gostov na HAKovske večere. Veselimo se jur na to!