BEČ/FRELIŠTOF — Svaki narod ima svoje pjesnike i književnike. Sakupljače i organizatore, izdavače i urednike, ljude, ki se brinu da se narodne predaje, pohatke, jačke, jezik — jednom ričom tradicija i narodna svist — ne pozabu, nego da se ojačaju i oživu. Veliki narodi imaju sriću, da je kod njih djelovalo već takovih pršon. Kod malih grup je svenek teže. A kod tih najmanjih granov kakovi su moravski Hrvati pitanje daljnjeg bića ili nestajanja često ovisi o tom, da li se najde bar jedna pršona ka pomaže ostalim očuvati nacionalnu svist i održati blago prošlih generacijov. A mi moravski Hrvati se danas zahvalnošću spominjemo da imamo Jozu Lavičku.

Joza se je narodio još u staroj domovini pred bojem u selu Frelištofu. Je bio svidok progona moravskih Hrvatov. Kao dite je pobignuo u Austriju a prik 30 ljet djela mnogo za to da se moravski Hrvati ne pozabu. Joza je načinio čuda dobroga za našu manjinu. Je dao postaviti spomenik s imeni ljudi na frelištofskom cimitoru, on je opet oživio frelištofski kiritof i shodišće u svetišće k Mariji Trihrašćenskoj. I čuda drugoga je udjelao, ča ne moremo ovde sve nabrojiti.

Joza je to svenek djelao bez politike i bez pritajenih misli, samo zato da jača i oživi svist moravskih Hrvatov. I za to smo jako zahvalni. Joza je jedan od onih komu bi — ako bi se — moglo/moralo dodiliti titulu „ambasador“ kao priznanje za sve ča je učinio za našu maljunku hrvatsku granu.

U ime moravskih Hrvatov Ti željimo za Tvoj osamdeseti rodjendan obiljan Božji blagoslov, dobro zdravlje i još čuda energije u svi Tvoji aktivnosti. Naša je želja da još čuda ljet djeluješ kao ambasador moravskih Hrvatov u Beču.
(Za Udrugu gradjanov hrvatske nacionalnosti u Češkoj Lenka Kopřivová i Andrej Novik)