23. maja 1986. ljeta, ada pred 35 ljet, su održali prvu probu dičje folklorne grupe Piplići tada još u prostorija Hrvatskoga gradišćanskoga kulturnoga društva u Beču. Ovoga jubileja su se pri okruglom stolu spomenuli bivši kotrigi Piplićev Lidija Novak, Filip Tyran, Lidija Janković, Nikola Sučić, utemeljitelj i dugoljetni peljač ove dičje foklorne grupe Štefan Novak kot i Katarina Tyran (isto bivši Piplić), ka je moderirala ov razgovor.
Kako je spomenuo Štefan Novak, je ončas, u 80-i ljeti, bilo čuda hrvatske dice u Beču. Do utemeljenja folklorne grupe za dicu je pak došlo, kad ga je tadašnji predsjednik HGKD-a Demetar Karall nagovorio da se počne baviti i tancati s dicom. 17 dice u starosti od 10 do 17 su se tako skupa našli i se svaki pandiljak učili od Štefana Novaka plesne korake, koreografije i dičje igre — a to isključivo na hrvatskom jeziku. Od utemeljenja do danas je peljač Štefan Novak mogao tako približiti oko 118 dici — jedni s već, drugi s manje talentom — osnove hrvatskoga folklora.
Iz prvine su imali jako dužičko ime, za ko su mučno i dugo iskali kakovu kraticu. Do imena Piplići je došlo zapravo kroz jednu šalu kad je rekao, da utorkom proba s kokoši i petehi (Koloslavujci; op. ur.) a pandiljkom s piplići, je razložio Štefan Novak. Kroz slučaj se je tako rodilo ime za dičju folklornu grupu, ka je poznata širom Gradišća i Beča.
BIVŠI KOTRIGI SE SPOMINJAJU — Lidija Janković je bila članica prve generacije Piplićev. Nje cijela obitelj je bila aktivna u Kolo Slavuju, tako da je i ona počela tancati kod Piplićev. Ostali su iz toga časa pred svim i poznanstva u prijateljskom krugu, s kimi ima i po dugom času još kontakta. I Lidija Novak i Filip Tyran su jur u rani ljeti nastali aktivni Piplići, i to jur u starosti od šest ljet. U uspomeni su ostali pri tom pred svim i svakoljetni nastupi na »Hrvatskom kiritofu« u 10. bečkom kotaru, u Pemskom Prateru, ki su bili za Pipliće svenek fiksna točku u ljetu. Ali posebni su bili i nastupi skupa s „velikimi“, s Kolo Slavujem, otvaranje Hrvatskoga bala u Beču i turneje u tadašnju još Čehoslovačku, na »Festival hrvatske kulture u Devinskom Novom Selu — u tom su si svi bivši Pipilići u razgovoru bili složni.
BIVŠI PIPLIĆI ČESTITALI PUTEM VIDEO-PORUKOV — Pri spomenaru prilikom 35. obljetnice utemeljenja Piplićev se ali nisu samo spomenuli na okruglom stolu — u virtualnoj priredbi, ku su uživo prenosili na YOUTUBE-kanalu Hrvatskoga centra i ka se more i nadalje svaki čas pogledati — u Hrvatskom centru na skupne doživljaje, nego aktualn:e kot i bivš:e člani:ce i roditelji su putem video-snimkov dilil:e svoje uspomene i čestitke. Med njimi i Štefan Jahns, dušobrižnik u Stinjaki, i Angelika Mileder, načelnica veleopćine Frakanava-Dolnja Pulja. I ona se naime zna još jako dobro spomenuti na nastupe u Pemskom Prateru i istaknula je, kako važno je da dica i mladina izvan Gradišća imaju mogućnost doživiti hrvatski jezik i kulturu u Beču.
PROFIL NARAŠĆAJA SE JE MINJAO — Dokle su se Piplići u prošlosti naučili ne samo plesne korake, nego i cijele koreografije, su dandanas dičje igre važne točke na proba. U medjuvrimenu dica naime počnu čuda ranije tancati kod Piplićev, tako da je Štefan Novak morao probanje i prilagoditi starosnoj dobi dice: Kod utemeljenja dičje folklorne grupe su dica počela s oko 10 do 11 ljeti, sada u toj starosti djelomično jur prestanu kod Piplićev. Vrimenski razmak dokle bi se moglo početi kod Kolo-Slavuja je ada čuda veći nego je bio prlje. Kroza to se za daljnje djelovanje zgubi velik dio narašćaja. Ipak neki Piplići, ki su se nekad lučili od dičje grupe, od časa do časa najdu svoj put Kolo-Slavuju.
ZASLUŽENA RETROSPEKTIVA ZA PIPLIĆE — U opušćenoj atmosferi i s čuda šale i veselja su se spomenuli minulih 35-ljet djelovanje Piplićev. Kroz osobno iskustvo i kaženih video-snimkov probanja i nastupov se je moglo i iz vajnske perspektive veljek viditi važnost dičje folklorne grupe Piplići i koliko veselja dica imaju pri tancanju i igranju u okviru probov. Kako je Lidija Novak točno pogodila kad je rekla „…kod Piplićev ne ide samo za hrvatsku rič i folklor nego i za ritmiku i zaćut za vlašće tijelo, ko se kroz tancanje uči i podupira“. I ako je peljaču Štefanu Novaku „svenek bilo lipo“ kod Piplićev, si želji za budućnost, da bi dica našla čas i volju da se dojdu Piplićem igrati, jer čim već dice sudjeluje tim lipše im je. Tako ćedu kod njih i nadalje dice imati mogućnost upoznati hrvatski folklor, jačke i igre i tako nabrati nepozabljive uspomene.
Razgovor na zamišljenom „okruglom stolu“ je i nadalje još dostupačan i se more svaku dob pogledati na YOUTUBE-kanalu Hrvatskoga centra.