Načelni referat pri ovom simpoziju je držao Hartmut Koschyk o općem položaju narodnih manjin u Europi. On je opunomoćenik Nimškoga Bundestaga i Savezne vlade za pitanja iseljenikov i nacionalnih manjin“ (HN). On je spomenuo i svoje veze s Hrvatima iz Hrvatske u Nimškoj tr s RH uopće, ali to ovde nije došlo do izražaja…
BEČ/BERLIN — Kao „Hrvaćan“ s nimškimi vezami ćutio se je autor ovih retkov prvoga dana na ovom veselom Simpoziju*) prilično usamljen, pogotovo pak kao človik ki poznaje hrvatsku suvrimenu povijest. Kada se je u najavi (programu) Simpozija pojavilo Koschykovo ime zazvonilo mi je nešto... Spomenuo sam se 90-ih ljet i nekih podatkov iz tih vrimen vezanih uz njega, iako nisam bio potpuno svistan svih bitnih detaljov, no jur tijekom njegovoga referata bivalo mi je jasno da me sjećanje ne vara. Pogotovo onda kada je ispričao kako je u januaru 1992. ljeta nimške povelje o priznanju Slovenije i Hrvatske osobno nosio najprije u Ljubljanu, pak onda dalje u Zagreb...
„Nastavak u pivnici Centra s programom „Der Mensch ist kein Krawat’“ bio je nesvaki(dašnji)noćni doživljaj ki bi, s moje strane, zahtijevao posebnu obradu, ali je bio najvažniji razgovor sa (za RH) povijesnom ličnošću: Hartmutom Koschykom, s kim sam imao puno zajedničkih temov tr sam se s njim i dugo zadržao u razgovoru.
Ispričao je o tom kako je prik hrvatskoga svećenika dr. Franje Basića u Bonnu došao u vezu s Hrvati. Ov je bio farnik u sljedećoj bonnskoj crikvi: „Stiftskirche Johann Baptist und Petrus“ — Kuhle Dom, za ku je gosp. Koschyk rekao da je to (morebit i) najvažnija crikva u Bonnu — bivšem glavnom gradu Savezne Republike Nimške. Zatim o Basićevom socijalnom angažmanu, „njegovom“ Njemačko-hrvatskom društvu tr o nagradi (medalji) »Dr. Franjo Basić« itd. itd.
(Josip Seršić)
*) U jednoj znanstvenoj definiciji naznačeno je starogrčko značenje pojma symposion kao „gemeinsames geselliges Trinken“ kao i „Gastmahl“.