Kazališna grupa Klimpuh nastupila je opet u božićnom vrimenu. Na Štefanju su u klimpuškom farskom domu premijerno pokazali kusić »Folišne torbe«.

Klimpuh – Po 64. put stoji klimpuška kazališna grupa ljetos na pozornici. Po dvi ljeti u maju se je kazališna grupa opet vrnula na tradicionalni božićni termin, na ki skoro prez pauze nastupa grupa od 1958. ljeta.

Šalan igrokaz u dvi čini, kako piše na pozivnici, marno su prevodile Ljuba Palatin-Wild i Trude Frank za klimpušku pozornicu. A utjelovila je riči grupa od devet glumic i glumcev velikim veseljem za igranjem. U sredini radnje stoju tri brati: Špecijalist za cigaretle i špecijalist za mrtvace, kot veli najmladji brat Tome, ki ima ruke pune, kako shranjati te bratovljeve posle pred svojom ženom Lizom i inšpektoricom od agencije za adoptiranje dice.

Kad je najstarji brat Rikoš s cigareti još i doprimio dva prositelje azila iz Albanije, su vrijeda i policija i šleper u stanu i počinje komedija skrivanja i zapletenja, ku gonu ovi tri brati tako daleko, da je na koncu na policajcu, da se mora zahvaliti trim bratom na pomoć protiv kriminala.

„Ča dica zaista pravaju je teatar“, tvrdi mogući budući otac Tome pred inšpektoricom Poter, a na nje šokiranom obrazu se vidi, ča to znači. Za gradišćanskohrvatsku zajednicu bi se dica morala samo izminjati s Hrvaticami i Hrvati. U zajednica kade filmi i još kraće medijske ponude kumaj postoju, se držu i po stoti ljeti još kazališća i to uspješno.

Klimpuška dvorana je bila puna, a publika je sudeći po aplauzu i brojni smihi od početka razumila i uživala ovu hrvatsku hranu. Tomu s jedne strani pridonaša dobro zibrani kusić, humorističan i za naše pozornice ne čisto istoga sadržaja, a s druge strani i odlične glumice i glumci. „Brati“ Filip Gregorić, Martin Gregorić i Elmar Šimetić su prem velike količine teksta vidljivo uživali na pozornici. Tomina žena Liza, Viktorija Coklić kot i inšpektorica Ljuba Palatin-Wild i policajac Bernhard Karall su svoj šok, jad i sumljenje mogli iživiti na pozornici. Trude Frank i Marcel Klemenčić imali su kot prositelji azila iz Albanije posebnu ulogu i su jako uvjerljivo pokazali, da dobra gluma more nadomjestiti svaki jezik. Slično to valja i za „šlepera“ Marinku Kelava, ki je sa svojim nastupom i albansko hrvatskim nasmijao publiku.

Duga kazališna tradicija

„Zdrava košćica, ako toliko ljudi dohadja, pokaže, da ovo nima samo povijest nego i budućnost“, tako mjesni farnik Štefan Raimann na početku igrokaza. Da Klimpuh ima ovakovu dugu kazališnu tradiciju je sigurno povezano s djelovanjem duhovnika Štefana Geošića, poznat za svoje brojne prijevode za klimpušku kazališnu grupu, a ima zahvaliti i svim onim, ki su ovu klicu dalje nosili i gajili.

Da je grupa ljetos ukupno šestkrat mogla napuniti prilično veliki klimpuški farski dom je znak zato, da je i publika naučna i željna za ovakovimi igrokazi. Ostaje ada želja, da će grupa i kljetu na polukruglo izdanje opet stupiti na daske, ke značu svit.

Tereza Grandić