Ansambl narodnih plesov i pjesam Hrvatske Lado kratko pred Vazmi je izdao novi nosač zvuka »O, Isuse daj mi suze — korizmeni napjevi Slavonije, Baranje, Srijema i Bačke« (Aquarius Records CD 426-12). Ov CD donosi pomno odabrane korizmene napjeve zabilježene u šokački seli u Hrvatskoj, ali i južnoj Mađarskoj i Vojvodini. Rezultat je terenskih istraživanj Krunoslava Šokca u Baranji, Srijemu i Bačkoj, tr Dražena Kurilovčana u Slavoniji. Bogato hrvatsko crikveno pučko (narodno) pjevanje i u ovi prostori je izniman spoj crikvene i tradicijske glazbe.

ZAGREB — Većina obradjenih napjevov pjevala se je tijekom cijeloga korizmenoga razdoblja.

Bački „O, puče moj ti žudinski“ pjevao se je samo na Veliki petak, uz obred kuševanja križa, a tužaljka „Jadikovanje proroka Jeremije“, zabilježena u Baranji, na večernjica Velike nedilje, na Veliku srijedu, Veliki četvrtak i Veliki petak. Iako je kazivačem u Srijemu i Bačkoj bilo poznato da su se Lamentacije, ods. Jadikovanja proroka Jeremije nekoć jačila, samo su ga se Šokice iz Semartina u madjarskom dijelu Baranje prisjetile u cijelosti. Lamentacije je zazivom započinjao svećenik, a nastavljao jačiti narod. Jadikovanja se sastoje od „Pisama žalosnica“ i odgovora, ke činu jednu melodijsku cjelinu a svako Jadikovanje sastoji se od već ovakovih cjelin. Za vrime jačenja Lamentacijov gasile su se, simbolički, jedna za drugom, 12 žutih svić. One predstavljaju apoštole koji su napustili Jezuša na Njegovom putu prema Golgoti i smrti na križu. Udaranje po klupa po završetku Jadikovanja simbolizira trešnju zemlje u času kada je Spasitelj predao duh svoj u ruke Očeve.

Posebno mjesto u pučki pobožnosti korizmenoga razdoblja, osobito u Slavoniji i Srijemu, zauzimalo je pjevanje „Gospinog plača“. Tužaljke su to u ki je jednostavnimi osmeračkimi stihi opjevana Kristuševa muka i smrt. Bogorodica je prikazana kao majka ka oplakuje stradanje i smrt svojega diteta. Najstariji zabilježeni tekst Gospinoga plača nalazimo u sridnjovjekovnoj glagoljskoj literaturi, ods. u hrvatskoglagoljskom »Pariškom zborniku« nastalom u Splitu oko 1380. ljeta. Zahvaljujući franjevcem i njevom kulturnom i prosvjetiteljskom djelovanju spjev „Gospin plač“ iz južnih hrvatskih krajev dolazi u Slavoniju. Prvi tiskani Gospin plač u slavonskoj književnosti, „Plač Blažene Divice Marije“, objavljen je 1726. u Budimu u molitveniku »Cvitak pokornih«. Pučki napjevi Gospinoga plača u Slavoniji su raznoliki. Ponekad su melodije potpuno različite, a ponekad se radi o istom napjevu s veći ili manji melodijski promjena. Zajednički im je tipičan prizvuk, karakterističan kolorit, melodija maloga opsega i jednostavni melodijski pomaki.

Teksti većine napjevov objavljeni su u »Vincu«, pjesmarici i molitveniku, izdanom prvi put 1827. »Vinac« ili »Vienac« u svojih je 20 izdanj bio iznimno raširen i općeprihvaćen med katoličkim narodom u Ðakovačko-srijemskoj i Pečuskoj biškupiji, u čijem je sastavu Baranja bila sve do 1971. ljeta. »Vinac« je bio toliko omiljen, da je postao sinonim za pjesmaricu, molitvenik, a u upotrebi je i danas.

Jedinstveni su i osobito dirljivi korizmeni napjevi iz Baranje, s djelomično dijaloškom formom, u ki se Jezuš obraća puku, narodu („Amo sad grišnici“), a Marija svojemu raspetomu sinu („Marija pod križem stoji“). Jednako su potresne „Pisme korizmene od Blažene Divice Marije“ u ki je Kristuševa muka, razapinjanje i umiranje na križu vidjeno okom ožalošćene, uplakane, bespomoćne Majke.

(Krunoslav Šokac)