Prošlu subotu, 25. septembra, je Društvo Gradišćanskih Hrvatov u Ugarskoj svečevalo 30. obljetnicu svojega postojanja. Po svetačnoj odbornoj sjednici su u vrtu Kulturnoga doma u Petrovom Selu priredili bogato folklorno otpodne kot i zabavu sa mnogobrojnimi petroviskimi bendi. Uza to su u kulturnom domu prikazali izložbu o gradišćanski Hrvati u Madjarskoj.

PETROVO SELO — Povezati ljude od Bizonje na sjeveru do Petrovoga Sela na jugu madjarskoga Gradišća, to je polag riči predsjednika DGHU Vinceta Hergovića od početka bio cilj Društva Gradišćanskih Hrvatov u Ugarskoj, kratko DGHU. Po padu željeznoga zastora je 1991. ljeta bilo moguće, osnovati društvo slično Hrvatskomu kulturnomu društvu u Gradišću. Zadnjih ljet je društvo stavilo fokus na adventske koncerte i skupna shodišća u Celje odnosno k Putujućoj Mariji.

Od 2016. ljeta stoji Plajgorac Vince Hergović na čelu društva. Med časnimi gosti je mogao pozdraviti bivše predsjednike društva kot i zastupnike veleposlanika i predstavnikov u saboru. U svoji kratki pozdravni riči na početku folklornoga programa istaknuo je zahvalnost za prošlih 30 ljet djelovanja. Iako je i koč bilo dugih diskusijov i ki ta zblud, društvo je moglo uspješno dovršiti projekte. Kot mali poticaj i da bi ljudi i nadalje djelali za gradišćanske Hrvate odlučio je odbor predati plakete zaslužnim članom i kulturnim djelačem svih starosti. DGHU je odlikovao kulturnu djelačicu iz Kemlje Mariju Štipković, peljačice zborov Magdu Horvat-Németh i Jolanku Kočiš iz Narde i Petrovoga Sela, petrovisku žurnalisticu Timeu Horvat, kulturnoga djelača Jošku Tolnaija iz Ugarskoga Staroga Grada, organizatora shodišćev u Celje i k Putujućoj Mariji Šandora Petkovića kot i mladje angažirane Andriju Handlera i Mirjanu Steiner.

Mlada Židanka M. Steiner je onda i preuzela rič je vrsno peljala kroz folklorni program, ki je obuhvatio jačene, instrumentalne i tančene točke. Da gradišćanski Hrvati rado jaču je opće poznato i se je opet jednoč pokazalo po brojni zbori, ki su nastupili prilikom ovoga svečevanja. Nastupili su zbor mošonskih i starogradskih Hrvatov, pjevačko društvo Zora iz Kisega, petroviske Ljubičice kot i dičji zbor. Težišće repertoara svih zborov su bile tradicionalne gradišćanskohrvatske jačke. Najzreliji zbor iz Ugarskoga Staroga Grada je s poznatimi melodijami otvorio otpodne. Mladi narašćaj iz Petrovoga Sela je pokazao ča zna na tamburici i sa svojimi glasi. Zbor iz Kisega je imao i zanimljivu muzičku pratnju na harmoniki, gusla, gitari i tamburi. Oni su narodne melodije predstavili u različni aranžmani. Petroviske Ljubičice su pak u pratnji petroviskih tamburašev punim elanom zabavljale publiku. Poznate melodije Pinčene dolinesu animirale i publiku, da ku tu jačku s nji mi zajaču. Med jačenimi točkami nastupile su plesačke grupe. Uz domaći HKD Gradišće, nastupili su i Veseli Gradišćanci iz Unde kot i Čakavci iz Hrvatskoga Židana. Domaći HKD Gradišće s jakom i mladom grupom je nastupio s koreografijom „Žetva“, a na koncu su mladi Petrovišćani zakurili publiku s brzim „Bunjevačkim kolom“. Veseli Gradišćanci su prikazali tanac iz Gradišća s jako lipim spletom tancev i jačak. A Čakavci su u maloj grupi presenetili s u naši kraji rijetko vidjenimi koreografijami iz Bugarske i osebujno upečatljivim nimim kolom iz Glamoča, Hrvatska.

Po folklornom programu je Rajmund Filipović pozvao na razgledavanje izložbe o gradišćanski Hrvati u Madjarskoj, ku je još 2017. ljeta bio sastavio Šandor Horvat uz po moć Timeje Horvat. A i muzička zabava je vrijeda zatim počela. Nastupili su poznate grupe, s kimi se Petrovo Selo more gizditi: TS Koprive, Pinka band i za konac i TS Žgano. Čim je počela muzika u velikom šatoru, ki je bio od početka folklornoga programa pun publike, tim je bila i pozornica puna mladih i starih tancošev.

U zgradi Kulturnoga doma se je med tim mogla pogledati odlična izložba o gradišćanski Hrvati u Madjarskoj. Na veliki roll-upi širokoga formata je Šandor Horvat 2017. ljeta za DGHU sastavio pregled o 20 hrvatskih sel odnosno važnih gradov na madjarskoj strani Gradišća. Svaki lipo ilustrirani roll-up se posvećuje povijesti i kulturi dvih sel. Izložba je pun pogodak za hobi-povjesničare i zainteresirane u pismenosti gradišćanskih Hrvatov. U kratki teksti se doznaje svega zanimljivoga i kurioznoga. Tako su na primjer Vedešinci sa svojim posebnim kajkavskim govorom potirali poznatoga učitelja hrvatskoga jezika Gašpara Glavanića, ar da ne zna hrvatski. U bližnjem Koljnofu je ondešnji učitelj Mihovil Naković onda preuzeo od spomenutoga Glavanića jezičnu školsku reformu. Isto tako se dočuje o prisičkom farniku, rodjenom Slovencu Jožefu Ficku, ki je med drugim obnovio Bogovićev molitvenik »Hižu zlatu«. A u Ugarskom Starom Gradu stala je štamparija, ka je tiskala popularna pučka štiva Mate Drobilića, tekste, ki su putovali kroz sva hrvatska sela. Ali ne samo to, more se čitati i o sajmu dice u Kršlonu, kamo su Undanci na Jurjevo otpeljali dicu, o jedinom rudniku talka u Ugarskoj u Gornjem Četaru ili o Čepreškom koncilu 1591. ljeta, ki je razdvojio protestante. Izložba daje u kratkom času jako dobar pregled i budja u zainteresirani pohodniki i pohodnica želju za daljnjem bavljenjem ovimi seli na madjarskoj strani Gradišća.

 

Povezati ljude od Bizonje do Petrovoga Sela

Povezati ljude od Bizonje do Petrovoga Sela to, rekao je predsjednik Društva Gradišćanskih Hrvatov u Ugarskoj (DGHU) Vince Hergović, je od početka bio cilj ovoga društva. A kako je rekao u svojem kratkom govoru na početku folklornoga programa povodom slavlja »30 ljet DGHU«, se je to zadnjih burnih, ali ipak uspješnih ljet, dobro ugodalo. A bilo je ljudi iz svih „tih rašicanih regijov“: Iz Staroga Grada, iz Bizonje i Kemlje, iz Koljnofa, Židana, Unde, Prisike, Čeprega i Plajgora, a najveć iz domaćega Petrovoga Sela kot i iz bliže okolice Četara, Narde i Hrvatskih Šic. Prez obzira na domaće iz južnoga Gradišća, nigdor drugi na toj priredbi nije imao takov kratki put kot ja, ka se je dovezla iz izgleda ne tako rašicanih Stinjakov, a to komotnih 35 minut. Ipak bila sam jedna od trih ljudi s austrijanskom registracijom na autu. Čim sam čula onda izreku „od Bizonje do Petrovoga Sela“ mi je sinulo: Ne postoji samo to moje poznato „od Gijece do Žamara“, a istovrimeno sam se pitala: Se u Slovačkoj onda veli: Od Hrvatskoga Groba do Rosvara? A Moravski Hrvati? Su oni koč rekli: Iz Frelištofa prik Dobroga Polja do Prerave? Morebit bi bilo vrime, da se upelja nova fraza. Pjesnikinje i pjesniki izmislite si ča. Onda se moru morebit povezati i naša austrijanska, slovačka i ugarska društva i skupa podupirati jedan drugoga. Zvana toga: Tako jako rašicano ovo područje onda isto već ne bi bilo.

Slike