Vrlo je zanimljivo, da pred svim progresivni, mogli bi reći i livičarski krugi s različnih stran i pozicijov kanu učiniti nešto dobro narodnim grupam, želju argumentirati u njevu korist i predvidjaju nešto pokrenuti u smislu poboljšanja njevoga položaja kako u društvo uopće tako i u oni intelektualni krugi, ke oni pokrivaju. Ali u tom si nisu složni kako postupati s poviješću. Dokle pred svim tradicionalni socijaldemokratski krugi unutar narodne grupe, neprestano naglašavaju mirno suživljenje narodnih grup u Gradišću, bez konfliktov i eskalacijov – mišljena je očito nekadašnja Nimško-Zapadna Ugarska – već umjetničko svitonazorno širje postavljeni kulturni socijaldemokratski krugi si želju svojim djelovanjem pokazati na to da se društvo mora otvoriti prema narodnim grupam, je triba uzeti u sredinu i bi u nji tribala viditi obogaćenje. U vezi s tim se i ovi i oni krugi zalažu za većjezičnost i multikulturalnost. Dobro ovako, u slučaju da svi ovi mislu na najveću narodnu grupu, mogli bi i bolje reći: na većinski narod u zemlji i državi!

No, ima i drugo vidjenje, ko, nažalost prevladava. Naime da se tom željom odnosno potribovanjem misli pred svim na pripadnike narodnih grup. Velik broj ljudi i med nami samimi u tom jur podrazumiva, da bi se „manjinci“ tribali otvoriti prema drugim jezikom, kulturam i da bi tribali postati dvo- ili većjezični i da bi oni (dakle mi!) konačno tribali prihvatiti većinsku kulturu, da bi „naši“ ljudi konačno naučili nimški jezik, da bi se „manjinci“ integrirali u većinsko društvo tako da bi se integracija (a mnogi vjerojatno mislu i na asimilaciju) uspješno mogla završiti.

Kakov krivi odnosno pogrišan zaključak, kakova logička griška!

Prva je povijesna premisa, pretpostavka: Mirno su narodne grupe na području današnjega ili puno širjega povijesnoga Gradišća onda živile, ako im većinci nisu skratili njeva, prava, mogućnosti da živu svoju vjeru ili da imaju školstvo na svojem jeziku. Ali to zalaganje za sve to je nastalo sa vrimenom tako slabo – zbog političkoga i društvenoga pritiska, dijelom i nasilja – da već nisu imali snage se suprotstaviti prisilnoj, ali i dobrovoljnoj asimilaciji a tim jezičnomu i kulturnomu nestanku.

Druga je premisa, a su „manjinci“ bili većjezični, da im je bilo u vlastitom interesu, da znaju već jezikov. Tim su bili automatski i dio drugih kulturov i su u svoje upleli, uvezali, usisali i integrirali i druge jezične i kulturne, društvene uticaje i načine života.

Treta i za danas najvažnija premisa: Bogatstvo zemlje, bi bilo u tom, da bi „većinci“ usvojili i druge jezike, da bi se udomaćili i u drugi kultura i sve ča je u vezi s tim ,slobodno po geslu: Ljubi svoje, ali poštivaj i osvoji i drugo!

Kategorije