Povidajka o Pepeljugi počinje tužno. Umrla joj je majka. Pred smrću joj je dala na put tanač: „Ljubljeno dite, ostani pobožna i dobra. Tako će ti dragi Bog biti na pomoć, a ja ću s neba gledati doli na tebe i biti uz tebe.“ Sprvine nam se čini, da dragi Bog nima lazno, skrbiti se za Pepeljugu. Pepeljuga u medjuvrimenu ima maćahu, čije kćere ju osmihavaju i sekiraju. Ona mora služiti kot službena i nositi poderanu pratež. U tom nam se očituje duševno stanje diteta, komu fali majkina blizina. Posljedica je samoća divičice, još i odrašćene žene, koj fali skrovišće, u kom vlada ljubav. To je uzrok zač Pepeljuga nima snage, da se postavi na noge i oslobodi svojega mjesta u pepelu.

U ovoj dilemi otac ne more nadoknaditi ulogu majke u žitku divičice. Zato u povidajki otac ništ ne poduzima, da bi zlakotio Pepeljugi. Povidajka svakoj divičici i ženi kaže, kako se nje situacija more minjati na bolje, kako ona more mobilizirati snagu, osloboditi se deprimirajuće situacije i kako ona more dostignuti duševnu jakost, da bi se mogla odupriti zlu. Povidajka je uputa za svaku ženu, ka se ćuti kot Pepeljuga, kako ona more nastati brilijantna princeska.

Na početku povidajke imamo ćut, da Pepeljuga sve intrige svojih polsestar pasivno podnaša. Najvolili bi joj svitovati: Brani se! Udri najzad! Ali upravo to Pepeljuga još ne more, ar joj fali samopovjerenje. Jedino utočišće joj je grob majke, kade se ona splakne trikrat na dan. Ženam, ke su u takovoj situaciji kotno Pepeljuga, svituje povidajka, da se neka ne suprotstavljaju životnim neprilikam, ke ne bi mogle minjati. Bolje je ispunjivati zadaće s dostojanstvom i uzdignutom glavom, iako je teško, čisto tako kotno Pepeljuga, ka se i u pepelu i u poderanoj prateži ponaša kotno princeska. To naravno iritira sestre, ke su spoznale Pepeljugin plemeniti karakter, i zato joj se rugaju. To je jur svenek bio uzrok gaziti po ljudi.

Dandanas se to zove mobbing. Kad je gdo pošten, je u pogledu na moral na višem podestu, i to je uzrok, da ga masa atakira. I za ta slučaj povidajka daje jasan, iako nepopularan tanač: Ostani ponizna! Izdrži na svojem mjestu i strpljivo čekaj na pomoć iz neba. Poznata je neka molitva za mir: „Bože, daruj mi stanje duševnoga mira, da prihvatim ono, ča ne morem minjati...“ Ali bitno je, očuvati si svoju klasu, svejedno kako ponižavajuće je momentano stanje i koliko vrimena mora minuti, dokle se javlja polašćina.

(Agnjica Schuster)