Na prvi pogled vrlo logično pitanje i zapravo jako plauzibilno pitanje jednoga školara na Dvojezičnoj saveznoj gimnaziji u Borti (u smislu) „Zač ne učimo i govorimo svi engleski pak svi razgovaramo i se sporazumimo na tom jeziku? Onda već ne bi bilo potribno učiti i se služiti drugimi jeziki i svi bi se znatno bolje razumili i sporazumili“. Ako nas takovo pitanje pogodi iz vedroga neba, stane nam dah. „Da, zač ne? Ov mladi človik ima pravo. Ako se svi služimo istim jezikom, ča bi sve bilo laglje, koliko svega bi si prešporili i koliko truda bi mogli uložiti u rješenje drugih stvari, namjesto da učimo jezike, da pišemo na toliko jezikov i objavljujemo i tiskamo na bezbroju različnih jezikov. Pravoda, na drugi pogled, kao drugi korak bi pak mogli staviti pitanje „Ako jur govorimo istim jezikom, zač onda ne bi mogli i svi isto misliti?“. Koliko bi svi bili bolji, uspješniji, sigurno i sigurniji, ako svi mislimo isto a to i još i na istom jeziku? Fascinantna utopija, ča ne!?