BEČ – O Kristijanu Krekoviću se u vrime Jugoslavije nije govorilo, jer je bio (politički) emigrant. Takaj i bečkim Hrvatom poznata Cika Mikolčić ga je osobno poznavala, a pisac ovih retkov se je (na prošnju njegovoga zemljaka Mija Jurića) bavio istraživanjem njegovih bečkih dani tr pronašao njegov bečki katalog iz 1958. ljeta. Kreković je bio Napretkov stipendist za bečkih studijov, pak se time ovo bečko društvo i danas ponosi.
Iz kronologije života i djela Kristijana Krekovića
— 1901. rodjen u Koprivni u BiH,
— Sridnju školu polazi u Tuzli, pa danas tamošnja franjevačka galerija nosi njegovo ime;
— 1921. – 25. studira u Beču na Akademie der Bildenden Künste — završava diplomom; ovde ima 1958. veliku izložbu ciklusa iz Perua.
— 1925. – (s prekidi) do 1939.: u Parizu kade je studirao slikarstvo i arhitekturu (École Nationale Supérieure des Beaux-Arts).
— 1925. – (od toga ljeta) izlaže ovde; crteži (reprodukcije) mu izlazu u izdanju Pariškoga Salona.
— 1928. – član francuskoga Društva likovnih umjetnikov; zlatna medalja u Bordeauxu;
— 1928. – 1966. posjećuje čuda puti Peru; djela su mu pod uticajem naroda Inka;
— 1939.: Tuzla, Beograd, Sarajevo;
— 1940. – 46. je uglavnom u Zagrebu; portret Ante Pavelića; plan za novi Jelačićev trg; no još 1933. je slikao i kralja Aleksandra Karađorđevića;
— 946. – sudu mu komunističke vlasti „na oduzimanje sve pokretne i nepokretne imovine“; odlazi u emigraciju: Pariz, Stockholm (1948. portretira kralja Gustava V.), Ženeva (Genf);
— 1950. – u Peruu; nudu mu državljanstvo i on ga uzimlje 1954. tr postaje „Pintor Croata-Peruano“ (vidi i pozivnicu za otvaranje izložbe u Hrvatskom centru petak, 26. septembra); najprije u Limi, a odanle kreće po svitu (i u Beč) njegova izložba etnografskih platna;
— 1960. (od toga ljeta): Palma de Mallorca kade
— 1977. gradi ovde svoj muzej, a
— 1981. ga službeno otvara kraljica Sofija; katalonski: »Museu Krekovic« — dalje: vidi u nastavku ovoga članka.
Portreti
Dama s psićem (Parižanka s psom), 1928.: zlatna medalja; Mahatma Gandhi 1931. (s ovim je sklopio trajno prijateljstvo; član svitskoga mirovnoga pokreta), Kralj Aleksandar 1933., Ivan Šarić (biškup) 1937., Gabrijel Jurkić (slikar, takaj bečki student) 1938., Jakov Gotovac (skladatelj) 1942., Gustav V. 1948., Vinko Nikolić (književnik) 1969., Ivan Pavao II. 1981. (još 1975. mu je predao sliku „Djevica mira“). Zatim: Queen Mary (Velika Britanija), Juan Carlos (španjolski Kralj).
Kritičar Camille Mauclair (Kunstkritiker) ga ubraja med najveće portretiste 20. stoljeća.
(nastavak slijedi)
Josip Seršić