Negledeć toga da nam fali zaistinu dobro standardno djelo o muziki gradišćanskih Hrvatic i Hrvatov, diskusija na sveučilišću za muziku i dramsku umjetnost prošli petak je pokrenula veljek cijeli red diskusijov. Diskutant Vlašić je sa svojimi izjavami o vlašćem muzičkom ukusu i zato manjkajućoj ponudi pokazao, kako teško je muzikom dostignuti sve ljude.
Muzički izražaj gradišćanskih Hrvatic i Hrvatov je prilično bogat i šarolik. Onde nisu samo tamburaška društva i njihov bivši antagonist krowodnrock. Gledeć novine jednoga ljeta, vidljivo je, da uživamo ili činimo muziku na različni polji. Imamo zbore i u novije vrime i klape, imamo tamburaške bende s „best of šlager“ repertoarom iz Hrvatske, imamo tamburaške ansamble s klasičnom literaturom, a isto pojedince, ki sviraju na drugi (tradicionalni) instrumenti, imamo limene glazbe, ke sviraju Oliverove hite, a imamo crikveno stvaralačtvo, od zborov do žen, ke ćedu jačke iz Kruha nebeskoga jačiti uz djelo. Imamo mjuzikle, čiji teksti ćedu izvodjačice još deset ljet potom zajačiti na baru. Imamo krowodnrokere, starije i mladje, ovakove, ke to čisto na svoj način interpretiraju i superskunkrockreggae band, ki su „ipak Hrvati”.
U želji za novim su pravoda neka polja plodnija: novi tamburaški album je svako ljeto garantiran. Pop-jačke iz Hrvatske ćedu svako ljeto dohadjati k nam. Da će izajti vlašći autorski dvojezični ili hrvatski album se stane samo svakih par ljet (ovo ljeto je opet takovo ljeto) i čuda puti ne dostaje ta odziv, koga ćedu dostati dobri stari Novi fosili. Trizno gledano to ne smi čuditi. Gledamo u charts radiostanice Ö3: I onde se samo rijetkokad probija „domaći“ autor s vlašćom jačkom. Živiti od muzike je san mnogih, za najveći dio ostaje privatni smisao života, ada će se i produkcija novih stvari stati usput.
U svakom party-playlistu se nahadjaju Bruji i Novi fosili, mladji bendi ov skok već nisu uspili u toj mjeri. Znači li to, da muzika već ne igra nikakovu ulogu med gradišćanskohrvatskom zajednicom? Upitno. Muzika još uvijek gane ljude i motivira ljude na (političku) akciju. Najlipši primjer se je stopr stao pred nekolikimi tajedni. HKD je mogao sa svojom tužbom zbog manjkanja hrvatske muzike na Radiju Gradišće mobilizirati toliko ljudi, da nazovu i si želju jačke, da su kroz cijeli dan igrali hrvatske jačke. Trenutno grozi smanjenje hrvatskih ur u gornji razredi, a mobilizacija spade društvom čuda teža.
Zna li ada svaki, ki sluša hrvatsku muziku hrvatski? Definitivno ne. Uču li ljudi hrvatski, kad jaču „Za dobra stara vremena“? Minimalno. Zač je onda to muzičko polje i prez čuda velikih novosti i superzvijezdov tako važno? Ar je intergeneracionalni izražaj i stup hrvatske svakidašnjice, kulture i stvaralačtva.