Direktori u mirovini i kulturni aktivisti Mirko Berlaković i Franjo Pajrić st. ćedu dostati Kulturnu nagradu gradišćanskih Hrvatov za svoje životno djelo. To je odlučio Koordinacijski odbor hrvatskih društav i organizacijov.
Neutol – Ljetos ćedu veljek dvi zaslužne osobe dostati nagradu, ka se sastoji od povelje i brončane skulpture, umjetničkoga djela pokojnoga kipara Tome Rešetarića: bivši direktor velikoborištofske dvojezične glavne škole Mirko Berlaković i direktor koljnofske osnovne škole Franjo Pajrić starji.
Koordinacijski odbor razložio odluku u svojoj izjavi: „Dilimo dvi nagrade s razlogom da su obadva djelali kao direktori i kao pokretači u društvenom razvitku, a istovrimeno su se povezivali u izmjeni sa svojimi školami. Osigurali su hrvatsku nastavu u svoji škola i razvili ponude. Obadva su svojim djelovanjem rušili granicu med našimi Hrvati, granicu ka nas je dugo razdvajala. 1990. ljeta – prije 35 ljet – kad su se društva po prvi put sastala u Koljnofu uz organizaciju Pajrića bio je nazočan i Berlaković, i tako su s drugimi nazočnimi pokrenuli prikgranični suradnju.“
Franjo Pajrić – motor kulturnoga žitka
Bivši direktor osnovne škole Mihovila Nakovića u Koljnofu će ljetos u novembru navršiti 85. rodjendan. U svojem rodnom selu je jur od mladosti aktivan u hrvatskom gibanju. Osebujno zasluge ima Pajrić kod osnovanja Hrvatskoga kluba u Koljnofu i Koljnofskih tamburašev ravno pred 50 ljeti.
Otkad je po prvi put čuo tamburice u šezdeseti ljeti, skrbio se je Pajrić za dobre veze u Austriju pred svim u Trajštof i Veliki Borištof, a i u Hrvatsku, kade je imao osebujno dobre veze u Bibinje, Buševec i u Gračane. 1977. ljeta je inicirao Hrvatski bal u Koljnofu, a kasnije i u Šopronu. Pajrić je u Koljnofu preuzeo još brojne druge funkcije. 20 ljet je bio direktor Kulturnoga doma, zvana toga je osnovao Koljnofsko hrvatsko društvo, čiji predsjednik je isto bio.
Pajrić je bio i glasnogovornik gradišćanskih Hrvatov u Madjarskoj. Tako je na samom početku stao na čelu Društva Gradišćanskih Hrvatov u Ugarskoj. A i s Koordinacijskim odborom je Pajrić povezan. Ov prikgranični forum se je naime po prvi put sastao 11. marca 1990. ljeta u Koljnofu uz domaćina Pajrića.
Mirko Berlaković – djelovanje za jezik i narod
I bivši direktor dvojezične glavne škole u Velikom Borištofu Mirko Berlaković je usko povezan s folklorom i tamburaškom muzikom. Podučavanje tamburice u školi peljalo je do osnovanja Folklornoga ansambla Kolo Slavuj i je bila podloga za narašćaj za brojna društva u sridnjem Gradišću. Onde je Berlaković i peljao grupe Nostalgiju i Harmoniju, s kimi je zvana tamburaškoga polja zavježbao i 17 kazališnih kusićev.
Zahvaljujući njegovim dobrim prikgraničnim vezom pred svim u Hrvatsku, došla je i čuda „nove“ muzike u Gradišće. A i po fara sridnjega Gradišća i susjedne Madjarske je Berlaković kot kantor širio hrvatske jačke, ke je izdao i u različni crikveni i svitski pjes-marica.
Berlaković je na školskom području uredjivao brojne udžbenike, osebujno obljubljena i korišćena je do danas njegova kontrastivna gramatika gradišćanskohrvatskoga jezika. U njegovo vrime spadje i oficijelno imenovanje glavne škole dvojezičnom. Kao predsjednik Hrvatskoga štamparskoga društva, na čijem čelu je stao 16 ljet, izravnao je Hrvatskim novinam put u neodvisnost. Do danas ostao je HŠtD-u vjeran i sastavlja kalendarij i prinose za kalendar Gradišće.
Kot je javio glasnogovornik Koordinacijskoga odbora, Joži Buranić, termin za svetačnu predaju Kulturnih nagradov dvim prijateljem Berlakoviću i Pajriću još nije fiksiran i će se objaviti u dogledno vrime. Prošlu Kulturnu nagradu dostao je 2024. ljeta predsjednik Hrvatskoga kulturnoga saveza u Slovačkoj Radoslav Janković.
Koordinacijski odbor je neformalno združenje ukupno 16 hrvatskih društav i organizacijov iz Austrije, Češke, Madjarske i Slovačke, ki od 1991. ljeta dodiljuje ovu vrhunsku nagradu za posebne zasluge za hrvatsku zajednicu.
Skulptura Rešetarića kaže pet opkrojenih i povezanih figurov i pet glav. Simbolika je tripla: kaže pet narodov i narodnosti u Gradišću: Hrvati, Madjari, Nimci, Slovaki i Židovi, pet regijov u Gradišću odnosno regionalne nazive za Hrvate u Gradišću: Hati, Poljanci, Dolinji, Štoji i Južni Čakavci a ne na zadnje pet susjednih držav u ki živu Hrvati i Hrvatice: Austrija, Češka, Hrvatska, Madjarska i Slovačka.
TG