6. septembra 2027. ljeta kani Školsko društvo Rešetarić otvoriti prvi hrvatski razred unutar Komenskyjeve škole u Beču. Pri informacijskom večeru su se ljudi mogli informirati o ovoj novoj ponudi obrazovanja.
Beč – Srijedu, 4. marca, napunio se je Hrvatski centar s mladimi roditelji, iskušenimi učiteljicami i učitelji, borci manjinskih prav i još i s jednim predškolarom. Uzrok je bila zapravo povijesna priredba. Hrvatski centar i unutar njega pred svim Školsko društvo Rešetarić pozvali su na predstavljanje Dvojezične škole u Beču. „Hrvatski i nimški od čuvarnice do mature“, to je stalo na plakatu priredbe i to je istovrimeno dugoljetna želja (gradišćanskih) Hrvatic i Hrvatov u Beču. Pravo na obrazovanje na hrvatskom jeziku kot i sva druga prava, ka su zapisana u Članu 7 Državnoga ugovora za hrvatsku narodnu grupu, valjaju samo na području Gradišća. U Beču obrazovni sustav na hrvatskom jeziku do sada nije bio moguć. Prošla ljeta manjinsko zastupničtvo počelo je intenzivnim potribovanjem ovakovoga i u austrijskom glavnom gradu.
Krovno društvo Komensky
Kot je rekla predsjednica društva Gabriela Novak-Karall, ka je skupa s Adrijanom Markon Jurčić peljala kroz večer, je večer isključivo posvećen informacijam o školi, a ne sadašnjim poteškoćam financiranja. Centar je na ov večer zato pozvao direktoricu Komenskyjeve škole Marcelu Kaplan i članicu školskoga društva Hanu Tůmovu. Komenskyjeva škola, ka jur 184 ljeta nudja podučavanja prvo na češkom a u medjuvrimenu i na slovačkom jeziku u Beču, je srce češke i slovačke narodne grupe u Austriji i je pretkip za školski projekt. Direktorica Kaplan je povidala o svojoj školi od čuvarnice s 120 dice, osnovne škole s 170 dice i sridnje škole odnosno gimnazije s 260 dice i odgovorila na sva pitanja publike. Kih 50 ljudi je naime došlo na ov informacijski večer. Komenskyjeva škola prakticira takozvani centrope schooling, koncept, ki predvidja alfabetizaciju školaric i školarov na jačem jeziku, ada nimškom, češkom ili slovačkom. Svaki predmet je dvojezičan, učiteljstvo minja stalno med jeziki i školarice i školari moru zibrati na kom jeziku kanu odgovoriti. Podučava se po austrijskom nastavnom planu, samo u podučavanju samoga jezika se držu češkoga odnosno slovačkoga nastavnoga plana. Kot je rekla Kaplan: „To je sve malo već nego drugdir, ali za dicu to apsolutno nije problem.“
1/3 gradišćanskohrvatske zajednice živi u Beču
Nasred priredbe je Novak-Karall onda svetačno izjavila: „Krećemo 6. septembra 2027.“ Austrijske narodne grupe potribuju ovakovu obrazovnu ponudu u Beču. Uz hrvatsko podučavanje, bi to bilo i slovensko i madjarsko. Pokidob je hrvatska narodna grupa jur najdalje u procesu, je Komenskyjeva škola naime ponudila, da će za prva ljeta preuzeti administraciju i organizaciju za ovakovu pokusnu hrvatsku školu. Najave za razred bi krenule jur u novembru ovoga ljeta. Novak-Karall se ne boji, da bi moglo biti premalo dice. Jedna trećina gradišćanskohrvatske zajednice da živi u Beču, zvana toga živi u Beču velika hrvatska zajednica. Ona je ada osvidočena, da će u septembru 2027. ljeta pohoditi lip broj dice prvi hrvatski razred unutar Komenskyjeve škole na Sebastianplatzu u trećem kotaru.
Privatna škola
Pokidob za Beč u pogledu na manjinsko školstvo valja nedostatak zakonskih osnovov – isto za češku i slovačku narodnu grupu – je trenutno rješenje privatno školstvo. Konkretno to znači 2750€ na cijelo ljeto uključujući cjelodnevno podvaranje i jilo u školi. Je li će se za ov školski sustav koč-kada najti drugo rješenje, je stvar politike. Novak-Karall vidi u privatnom školstvu i mogućnost, da hrvatska zajednica oblikuje školu i ostaje usko povezana s njom.
Jezično pitanje
„Nam je svisno, da je pitanje jezika žakljivo pitanje, svisno smo se odlučili za standardnohrvatski, jer smo vidili, da način kako se djela u Gradišću nije optimalan“, rekla je Novak-Karall. Potkripila je odluku s dvimi znanstvenimi ekspertizami kroatista Georga Holzera i južnotirolskoga romanista Paula Videsotta. Gradišćanskohrvatski da ne more ispuniti sve zadaće pismenoga jezika. Izobrazba do mature je polag Holzera zato moguća samo na novoštokavskom standardnom jeziku. Paul Videsott, ki se pred svim bavi ladinskim jezikom, u svojem tekstu piše o „visokoemocionalnoj temi“. Školsko društvo Rešetarić se je gledeć na te ekspertize odlučilo za standardnohrvatski nastavni jezik. Gradišćanskohrvatski neka bude svagdir nazočan i neka se nadalje tematizira u predmeti povijesti, literature i geografije.
Kade se morem najaviti?
Publika u Hrvatskom centru je imala čuda pitanj. Tako na primjer mali Ruben, ki je pitao, kade se more najaviti za prvi razred. Ili učiteljice, ke bi si mogle predstaviti djelati na ovakovoj dvojezičnoj školi. Svi ovi već ne moraju dugo čekati. Kot je rekla Novak-Karall ćedu se vrijeda raspisati pozicije, a u jesen i najava za prvi hrvatski razred u austrijskom glavnom gradu.
Školsko društvo Rešetarić
2024. je u Hrvatskom centru utemeljeno Školsko društvo Rešetarić na čijem čelu stoji predsjednica Hrvatskoga centra Gabriela Novak-Karall. Kot ona povida, su ime svisno zibrali s jedne strani po poznatom muzičaru Viliju Rešetariću, s druge strani po neumorni borci za manjinska prava braća Hubert i Hermann Rešetarić. Da pišu ime hrvatskom ortografijom je isto svisna odluka zbog vidljivosti hrvatskoga jezika u javnosti. Odbor Školskoga društva ima trenutno sedam članov. Potpredsjednica Adrijana Markon Jurčić vidi kot izobražena učiteljica hrvatskoga jezika izazove učnje izvan govornoga područja. Majke male dice Simone Marko i Viktorija Binder poznaju te izazove, kad se jezična izobrazba odvija pred svim doma. „Moja dica idu u čuvarnicu i sada ne ide dalje, iako je nivo u čuvarnici tako visok“, veli Binder. Bivši glavni urednik Hrvatskih novin Petar Tyran, isto odbornik veli: „Škola je zadnja šansa da preživimo“. Mladi u odboru, hakovci Vera Buranić, Sofija Hajszan i Aleks Vuković su imali mogućnost obrazovanja na materinskom jeziku, ali u Gradišću. Za obdržanje jezika u Beču da je hitno potribna institucija.
TG