U zadnji tajedni sam na ovom mjestu rado pisala o manjkajući struktura, o funkcionari, ki djelaju dobrovoljno ili poludobrovoljno, ki ada nimaju lazno, da se posvećuju u tom opsegu, da moru posvetiti svoj poslovni žitak svrhi manjinskopolitičkoga i kulturnoga djelovanja.
Na drugoj strani imamo jako mali broj činovničkih funkcijov, kade bi bilo moguće, svoj cijeli poslovni žitak posvetiti recimo dobrobitu narodne grupe. Da je ta broj premali, je svakomu jasno. Je li je veći broj činovnikov rješenje, je upitno. Vidimo, da i to uvijek ne funkcionira i koncem konca ovisi sve o vlašćem angažmanu i osobni vizija.
Ali ako gledamo naša veća hrvatska društva, ka imaju mogućnosti, da imaju zaposlenice i zaposlenike (tih inako nij čuda), onda vidimo, da su uprav sekretarice i sekretari, moremo je zvati koč i poslovoditeljice i poslovoditelji ili kulturne menedžerice ili menedžeri ovi, ki su stalne konstante gradišćanskohrvatskoga društvenoga žitka. Kanimo naručiti kakovu knjigu? Kanimo imati čiji broj? Kanimo dostati kakove informacije o gradišćanski Hrvatica i Hrvati? Ili tribamo samo na brzinu pomoć s kakovim tekstom: Naši prvi kontakti idu uvijek u sekretarijat. Onde nas čeka strpljenje, koč ki-ta dobar tanač, a pred svim uvijek otvoreno uho.
Hrvatsko štamparsko društvo isto jur duga vrimena ima sekretarice, ke su uglavnom djelale nevidljivo. Dokle su u malo davniji vrimeni morale prenašati ručno napisane članke prvo na mašinski stroj, kasnije na digitalnu verziju, obnašale su sekretarice dugo vrime i važnu funkciju lektorata. Oštrim okom i dobrom ćuti za jezik, uticale su tako, nevidljive i neimenovane, na kvalitet novin i koncem konca i na razumivanje jezika Vas, štiteljic i štiteljev. A pravoda, naše sekretarice imaju otvoreno uho za sva pitanja vezana uz pretplate i koč i za sve druge male i velike tuge i radosti svakidanjega žitka.
25 ljet je obnašala ovu službu naša sekretarica Andrea Kliković. I za nju valja: Čuda puti nevidljiva bila je konstanta, ka je gledala, da sve te ne tako reprezentativne stvari u pozadini funkcioniraju. Sada ju čeka zaslužena mirovina za ku joj željimo sve najbolje, da more uživati vrime i ju prebaviti sa svojimi najdražimi. Pred ovom je pravoda još velikim angažmanom upelajala nje nasljednicu Petru Radaković, ka se je jur dobro uklopila i koj željimo zanimljivo i zabavno djelo, ko ju neka ispuni.
Odlazak u mirovinu dobar je povod, da pogledamo, ki su oni u drugi, koč i treći redi, ki tiho nosu i obdržavaju djelovanje naše zajednice. To se triba cijeniti, poštovati i pošteno honorirati.
Prez njihovoga djelovanja u pozadini, čuda toga u javnosti ne bi bilo moguće.
Ada hvala ti Andrea, za tvoje uloženo vrime, aktivnu suradnju i dobru volju pri djelu.