Kot je rompotalo kroz medije prošli tajedan, obrazovanje kod sadašnje vlade očividno nije na prvom mjestu odnosno prisiluje visoka inflacija i velika ali ipak nekako nepoznata škulja u budžetu, da kade-tade skratu pineze. Posljedice su narodne grupe jur lani ćutile na vlašćoj koži. Iako se rado ističe, da su podupiranja za medije i za narodne grupe ostala ista, znatno skraćeni drugi lonci, ki su uprav omogućili minimalno dodatno gibanje u drugačije jako uskom korsetu, su nastala znatno manja.
Krivo se misli, da imaju isključivo zakoni, ki u imenu sadržavaju riči narodne grupe (pravoda tribamo i obnovljenje Zakona o narodni grupa), uticaj na narodnu grupu. Drugi zakoni moru koč-toč još i jače uticati na nju. Tako na primjer ljetos, kad je s predvidjenim skraćenjem uri stranih jezikov bio pogodjen i predmet Hrvatski. Stopr angažirani učitelji su razumili i tako našoj zajednici otkrili problematiku. Ostao je zaključak Gradišćanskoga zemaljskoga sabora, da će potribovati od Beča, da ćedu narodne grupe dostati posebni štatus. Drugačije bit će na pojedinci, da se na svoji škola angažiraju za predmet.
Prošli tajedan se je onda opet pojavila tema, ka bi mogla udriti i u svit gradišćanskohrvatske zajednice. Sveučilišća su obavistila javnost, da kani vlada znatno šparati na području znanosti ili drugačije formulirano: da znanost nije na prvom mjestu političkoga interesa. U nekom od brojnih intervjuov istaknuo je neki stručnjak da bi takova skraćenja mogla značiti konac predmetom kot egiptologiji - od takovoga predmeta nije dalek put na filologiju odnosno slavistiku. Iz gradišćanskohrvatske perspektive je Slavistika jur nekoliko ljet zanemarena, iako je gradišćanskohrvatski jedini slavski mikrojezik u Austriji i zvana toga službeni jezik u austrijskom Gradišću.
Ča značu skraćenja u znanosti za nas? Manje istraživanja na polju većjezičnosti znači manje znanja o većjezičnom podučavanju u škola. Manje jezikoslovcev s odličnim znanjem znači manje mogućnosti za razvoj jezika (mislimo na izgradnju rječnika). Manje povjesničarov znači manje znanja o prošlosti, o kulturi, manje mogućnosti razbijanja predsrasudov. Lista bi se mogla nastaviti u nedogled.
A ovde je prava kvaka u čuvanju malih zajednic. Ako ta jedan zakon o nji, ne sadržava jako velikodušna prava na ključni polji kot je to obrazovanje, onda ćedu narodne grupe u drugi reforma uvik nastradati. Prošla ljeta i skraćenja su nam pokazala, kako brzo i morebit uopće ne namjerno se zabi na ov uticaj na ovakovu vulnerabilnu grupu.
Ako ada u 50. obljetnici Zakona o narodni grupa diskutiramo o novelaciji toga, triba se uprav misliti na druge zakone i kako uključiti narodne grupe u nji. Osebujno obrazovanje će biti drugačije velik izazov.