Zbirka sakralne umjetnosti je prošli četvrtak priredila opširan pregled o ikona i njevom nastajanju. Od sebe razumljivo su bile izložene brojne ikone, početo od starijih eksponatov ča do novijih.
Prisika – Zlatilo se je prošli četvrtak još već nego obično u muzeju u Prisiki. Uz stalnu izložbu crikvenih sredstav su ov put bile predstavljene ikone. 17. septembra, u sklopu Ars Sacra festivala, otvorili su privrimenu izložbu Ikone u zapadnoj Madjarskoj.
Na početku programa je dao duhovni uvod velečasni Richárd Inzsöl, farnik fare Gyöngyösfalu i bivši farnik u Petrovom Selu i Nardi. On je napomenuo, da će mladja generacija vjerojatno povezati s ikonom simbol na mobitelu ili ekranu, a ne na grčki značaj, po kom je mišljen kip s religioznim motivom. Napomenuo je poštovanje svetih kipov u našoj vjeri. Ovde se on drži na crikvenoga oca svetoga Baziliju velikoga ki je rekao: „Poštovanje ko se pridaje sliki, se prenaša na nje izvornu sliku”. I rani crikveni učitelji su nazvali ikonu kot „pisano evandjelje, ko je izraženo samo u farba” ili „ono ča čujemo ušima iz Svetoga pisma, vidimo očima na ikoni”.
Napomenuo je i razliku med istočnimi narodi i zapadnimi narodi. U istoku, kade su zvećega pravoslavne vjere, se poštuje dvodimenzionalna slika, ada ikona, ka ne more nikada istinito prikazati veličinu čega, i ka se more samo dotaknuti. Tim se jasno dili duhovno gledišće, na razliku od trodimenzionalnoga kipa/štatue ki pokušava pokazati realnost i tako ne more dostignuti tu odvojenost kot slika.
U drugom dijelu su voditeljica likovne udruge Jeanette Dancs i umjetniki čija se djela moru viditi u izložbi razložili kako se „piše” ikona. Baza za sve je kus driva, ki je od lipe, breze, bukve, hrasta ili cedra i barem dvi ljeta stara. Površina na koj se molja je ta, ka kaže prema sredini debla. Tako se prepriči, da se pri daljnjem sušenju kip po nutra uvine.
Na ovu dasku se kot prvo zalipi platno na ko dojde daljnjih 8-10 slojev krede-ilovače. Na koncu se ova površina brusi, tako da bude apsolutno ravna i pred svim glatka (granulacija 400 i 1.200). Na ovu bijelu površinu se prenosu obrisi (Umriss) motiva. Za ovo postoju različne tehnike. Opširnije su predstavili tehniku gravure, kade se malo debljom iglom samo jako plitko vozi po linija, tako da ostaje haptička linija, ka se osjeti i pod zlatom. Ovo se naime stavi kot prvo na ikonu. I ovde postoju dvi varijante. Za amatere jednostavnija je lipljenje tankoga zlata, primjer zato su isto pokazali u Prisiki.
Jaje baza za farbe
Tradicionalno se za ikonu upotribi tempera od jaja. Ova se načinji iz žumanca i bijeloga vina. U ovu se dodaju različni pigmenti i tako se dostignu pojedine farbe. Pri moljanju se počne s najškurijom i onda se ide na sve vidnije farbe. Počinje se konturiranjem, zač se nikada ne upotribi čisto črna farba. Drugi korak je onda posvitljenje i ovde u svakom koraku, ada čim vidnije, nastaje površina manja. Na samom kraju se čistom emulzijom fiksira ikona.
Za treti dio priredbe su se brojni pohodniki preselili u prvi dio zgrade u muzej. I ov put je opet najmanja soba bila upotribljena za privrimenu izložbu. U četiri vitrina su bile izložene pred svim novije ikone. Ove su poklonili umjetniki sami odnosno Edita Mühlgaszner, fare Židan i Petrovo Selo, Smidt muzej iz Sambotela i Thury György muzej u Nagykanizsi.
Pred ulazom u ovu sobu su načinili umjetni lug na koga su obisili ikone, ke su nastale prilikom svetoga ljeta 2025. za ulazna vrata u crikvi u Szentgotthardu.
Izložbu, ka je dvojezično opisana, je predstavio kustos izložbe i suradnik muzeja Šandor Horvat na madjarskom jeziku, u tom jeziku je bila i skoro cijela priredba. Jedino peljač muzeja Andrija Handler je obliovao njegovu moderaciju dvojezično madjarski-hrvatski.
Izložba ikonov je još otvorena do konca ljeta.
Kristijan Karall