Pretvaranjem ovoga dotičnoga objekta, izgradjenoga u stilu brutalizma, kako je dostao službeni naziv stil gradnje arhitekta Tome Szauera, rodjenoga Filešca, ki je u mladi ljeti studirao u Sjedinjeni Američi Država i stao pod uticajem poznatoga doajena i velikana američke arhitekture Franka LLoyda Wrighta (1867.-1959.), u takozvani Dom narodnih grup u južnogradišćanskoj Borti otvara se nova i široka perspektiva u raznovrsnom djelovanju narodnih grup u ovom dijelu Gradišća ali pred svim u pogledu na javno priznavanje i poštivanje Hrvatov/ic, Madjarov/ic i Romov/kinj u ovoj zemlji.

Ovim Zemlja naime službeno preuzima odgovornost za ovu buduću narodnosnu instituciju u Gradišću, za ku je jasno i oficijelno priznato, da triba služiti interesom i potrebam narodnih grup u Zemlji. No od ovih trih narodnosti će ovisiti, ćedu li se tim dati rivati prostornu izolaciju, da će odonda sve biti i morati biti u ovom Domu narodnih grup slično rješenju u ORF-u Gradišće da se hrvatske i druge jačke narodnih grup a pred svim i sadržaji, ki se tiču narodnih grup odražavaju samo u manjinski odnosno narodnosni radio i TV emisija a ne da bi se te jačke i ti sadržaji čuli i u ostali ljestvica ORF-a, ča bi pravoda moglo biti i na nimškom jeziku. A idealno bi pravoda bilo da bi se i u main-stream emisija čula i hrvatska, madjarska i romska rič u nediljni govori toliko puti jur citiranoga većjezičnoga Gradišća i koliko je to dobro i važno, dakle vridno da bi to još imali i da bi zapravo tribao biti cilj zemaljske i školske politike, da bi Gradišćanke i Gradišćanci iz većinskoga naroda vladali uz nimški i drugi jeziki u Zemlji.

Ćemo li ti još doživiti – a ako bi onda znamda koč bilo tako, će li onda uopće još nekoga biti s kimi bi većinci mogli razgovarati na jeziki manjin u Gradišću, će nažalost ostati otvoreno pitanje – i u pogledu na to, koliko dice još dohadja u škole s poznavanjem jednoga od manjinskih, ili bolje rečeno narodnosnih jezikov (polag školske statistike samo 15% s hrvatskim).

Dakle, u čemu bi Dom za narodne grupe mogao služiti dotičnim narodnim grupam u južnom Gradišću. Uz sve to ča tribaju same za sebe pred svim i na obrazovnom i upravnom polju, ovo bi moglo biti mjesto susreta sa zastupniki većinskoga naroda. Tako kako je po sebi razumljivo, da pripadniki hrvatske, madjarske i romske narodne grupe sudjeluju u javnom životu nimške narodne grupe, tako bi tribalo postati po sebi razumljivo da ovi pasivno ali i aktivno sudjeluju u društvenom, kulturnom itd. životu narodnih grup.

Ako se u ovom predvidjenom Domu narodnih grup susreću svi ljudi ovoga južnogradišćanskoga kraja i daleko prik njega, onda ćemo se svi moći ponositi s njim!