Za nami je Dan materinskoga jezika, 21. februara. Dan, ki je obično sprohodjen od različnih akcijov i ponudov za jačanje i podupiranje ili od potribovanj za većom vidljivošću odredjenih jezikov. Dan, ki nam opet jednoč stavlja pred oči, koliko (materinskih) jezikov je na svitu i koliko njih je ugroženo (Čuda! UNESCO procjenjuje, da je 40% ugroženo, ada skoro 3.000 jezikov). Med njimi pravoda i naš (gradišćansko)hrvatski. Kako drastično je ugrožen, je pokazala nedavna brojidba u Madjarskoj, ali i procjena obrazovne direkcije Gradišća o znanju školaric i školarov u osnovni škola dvojezičnih sel. Veliko reklamirana šarolikost Gradišća se zgublja, to moramo primiti na znanje. A to valja i za sve druge jezike i regionalne varijante nimškoga.

Ako je govor o šarolikosti na primjer u prirodi ili o nedavno isto na UNESCO-ovu listu nematerijalnoga kulturnoga jerbinstva primljeni sadovni sinokoša, onda se argumentira uprav za ovu šarolikost. Ako imaš različne vrsti jabuk, imaš različna vrimena cvanja, onda i berbe, imaš različne ukuse i kvalitete. Čuda puti mraz onda na primjer ne pozebe sve cvijete nego samo od odredjenih vrsti. Na jesen imaš onda čuda djela, ar su driva različna, ali zato redovitu šaroliku ponudu. U masovnoj produkciji je drugačije: Tote se more sve eficijentno djelati, jabuke ćedu izgledati kao klone jedna od druge i mraz popast će sve najednoč.

U opisu UNESCO-a o jeziki svita vidim paralele. Različni jeziki da čuvaju različne perspektive na prošlost i kulturu i opisuju specifičnosti. Koliko puti ste jur bili u situaciji, da kakovu hrvatsku rič ili izreku niste bili u stanju prevoditi 1:1 na nimški ili drugi jezik? Ne ide, ar krije neke specifičnosti, ta poseban „okus” te kulture i toga jezika. Jednoč skrsnuo, ga već ne moreš nanovo uzgajati (ili barem ne tako lako).

Tajednik Hrvatske novine su isto dio ovoga okusa (gradišćansko)hrvatskoga, račit ćedu se malo drugačije nego Glasnik, Novi glas ili Hrvatska redakcija ORF-a. Svaki od ovih medijev će donositi

drugačije kvalitete, procvate u drugi tema i dodavati konačnoj jezičnoj realnosti drugu farbu (čim već različnih jabuk, tim bolji je sok, ili?).

Tim važnije je u vrimeni političkoga uticaja na medije i optimiranju dobitka na svakom kutu, da se ne zgublja šarolika ponuda.

Dobro je, ako postoji redovita prispodoba i do neke mjere konkurencija, ar potakne kreativnost. Čemerno je, ako se sve pojednostavni i izjednačuje. Socijalni mediji su takov primjer. Redovito prepoznajem iste formate i besplatne grafike. Jasno je, ovako je lakocjenije, ne tribaš toliko resursov i pred svim vrimena. Rezultat se neće istaknuti niti ganuti koga.

Držimo se ada u šarolikosti, podupirajmo se i uživamo u toj šarolikoj ponudi. Već truda, manji financijski dobitak, ali slast posebnosti.