Nova Gora svečuje ljetos 450 ljet od prvoga imenovanja sela. I istaknuto kazališno društvo sela se je posvetilo toj temi u komediji „Ujhegy”.

Nova Gora – Pišemo 1530. ljeta kade-tade u Dalmaciji, kade mali brat Marko (Martin Novaković) i veliki brat Petar (Reini Kovač) ustanovu, da je sve manje rib, a sve već Turkov. Nije dugo a u selu se pojavljuje grof Zichy i poručuje: „Kod nas je čuda lipše”. Mala zajednica oko glavne junakinje Ane (Miriam Toth) se odlučuje za preseljenje i vrijeda će biti diskusija, je li idu na novi brig ili ipak na goru. Ovako se povidajka nastavlja ča u današnje vrime. Publika more doznati, zač su Novogorci švapari i u jački onda dočuju još i kako se svi zovu, zač imaju drugačije nego susjedni kunkari crikvu, gdo je sve prošao u Ameriku i kako se pošteno svečuje ovakova novogorsko veselje. Na koncu je i Ani i njevim prijateljem jasno: Najlipše je ta ćut povezanosti u selu.

Kazališno društvo Nova Gora sad jur nekoliko ljet igra na svojoj maloj pozornici na koli, ku postavljaju pod krov ognjobranskoga stana. Onde je bilo na premijeri, subotu, 13. junija, sve puno. Za pozornicom u malom vrtlacu se more publika okripiti s domaćimi jiliši i pilom.

Igrokaz iz vlašćega pera

Ljetošnja produkcija Kazališnoga društva Nove Gore je vlašća produkcija, za čiji koncept je bio odgovoran Martin Novaković. Za režiju su si opet pozvali Jožefa Hartmanna, s kim grupa jur duga ljeta suradjuje. On je scene, ke je grupa – 14 glumic i glumcev – skupa razvijala od početka ljeta, predjelao za pozornicu. A to je i to, ča novogorsku kazališnu grupu ističe: malo rekvizitov, zato čim već mimike i gestike, brze scene popraćene sa živom muzikom i čuda veselja i regionalnoga humora. Ovako se mora i gledati jako šalan i kratkotrajan igrokaz. Čuda tih scenov se naime ovako sigurno nisu stale, ali gdo jur zna, o čem i kako točno su se Hrvati koncem sridnjega vijeka pominali. Fantazija naime sigurno bolje zabavlja nego suha povijest, a pred svim bolje veže publiku. To se je i u Novoj Gori vidilo, publika je od samoga početka uživala u brojni šala, osebujno u oni na kapu susjednih pinkovskih „kunkarov”.

I jeziki igrokaza su dio fantastičnoga djelovanja društva. Jezik u Novoj Gori je do prošloga stoljeća bio sigurno skoro isključivo hrvatski, danas je jezik obazovnih institucijov i kulturnih društav kot piše u programu. A madjarski je sigurno isto bio prošireniji nego nimški. Današnja situacija u seli Gradišća ovakov igrokaz u originalni jeziki skoro onemogućuje. Madjarski je u igrokazu naime samo naslov Ujhegy, madjarsko ime sela. Hrvatski je ljetos u prispodobi s drugimi ljeti dostao veću pažnju, ar njim govoru svi glumice i glumci u kratki pasaža. Kot pozivač na svadbu je Robert Novaković onda nostalgično otpeljao nazočne u vrime seoskih svadbov, a to ganutljivo u novogorskom dijalektu, ča je publika kot i cijeli igrokaz, ki s pauzom dura dobre dvi ure ocijenila velikim aplauzom.

Novogorci igraju svoju jako šalnu interpretaciju prošlih 450 ljet u Novoj Gori ov vikend petak i subotu od 19:00 uri.

TG