Šport, osebujno on šport, ki se prakticira u javnosti, povezan je uvijek s velikimi emocijami. Pozitivnimi i negativnimi. Šport, ki zvana toga ima veliki broj navijačic i navijačev, je uvijek i reprezentacija društvenih problemov. A šport, ki je u Europi u tom pogledu najbolji primjer, je nogomet.
Velika igrališća, velika zajednica, ka navija za „svoju“ momčad, barem 90 minut emocijov i na tribini zvana toga čuda puti i čuda alkohola za pojačanje ovih emocijov. Ima dobre uzroke, zač postoji toliko štoric o drapanju na nogometnom igrališću, a to ne samo u regionalnoj ligi. Real Madrid i FC Barcelona su morali raspustiti svoje ultra-fane, ar su bili nasilni i povezani s nacističkimi grupacijami. Plačuća zvijezda Reala Madrida Vincius Junior prošao je medijski kroz svit. Uzrok: rasistički napadi od fanov. Njegov kolega Jude Bellingham je ljeto kasnije rekao, da se u nogometu premalo djela protiv rasizma. Ča se na odmoru u Hrvatskoj more čitati uz grbov poznatih nogometnih momčadov skoro isključivo spadje pod diskriminirajuću politiku. Zač bi ada u najniži liga bilo bolje?
Zadnji, medijski jako prezentni, primjer naliže igru FC Stinjaki protiv SV Eltendorf. Eltendorf, od svojih nekada hrvatskih susjedov zvan Ruskovac, dospio je slično kot Stinjaki 1921. iz Ugarske k Austriji. Ipak je mislio mladi igrač, da je legitimno reći prema stinjačkoj trenerskoj klupi: „Österreich siegt” (Austrija pobjedjuje). Austrija polag te izjave nisu Stinjaki.
Bulevard je to pitanje veljek zamotao u anketi: Je li je u redu reći „Austrija pobjedjuje”, pita Heute online prez velikoga konteksta. Većina je glasala za „da”. Komentatori pod ovimi članki u socijalni mediji su imali pravoda još jasnije mišljenje: Zač se to u Austriji ne smi reći? A i nekoliko Hrvatov se javlja onde i veli, da je to skoro normalno, da se na nogometni igrališći zdiva na Hrvate. A i kod nas u uredu su bili složni: Svi su jur „gorjega“ koč čuli na nogometnom igrališću.
A ovde smo kod pravoga problema. Glavni problem nije, da mladi igrač vikne inkorektne stvari. Glavni problem je, da većina ljudi ne vidi problematiku ovakovih izjavov. Nasuprot. Omalovažavaju, ismihavaju one, ki ovako ča ne kanu tolerirati. A i to je štrategija diskriminacije. A tako je i problem, da i same pripadnice i pripadniki narodne grupe mislu, da su ovakove riči nekako „normalne”, jednostavno ar su utupili od ovakovih i sličnih izjavov.
Kako će igra završiti, o tom će u četvrtak odlučiti nogometni sud. Onda će se znati, kako će završiti igra i u konačnici gdo će pobjediti. Za samu izjavu i sav slučaj je to svejedno. Dobenu u slučaju toleriranja ovakovih izjavov samo mržnja i raskaljanje društva. To ča nogomet odnosno šport navodno zna prepričiti.