Oko ovoga jubileja su općina Veliki Borištof i Centar austrijskih narodnosti (CAN) priredili spomen-priredbu na licu mjesta kot i diskusiju u Kugi o razvitku narodnih grup u europskom kontekstu.
VELIKI BORIŠTOF – Petak u deseti dopodne na djelatni dan je bio znamda za već koga izazov, dojti na ovu priredbu na rubu Velikoga Borištofa prema Longitolju. Kade je volja, onde je sve moguće. Ali isto tako je bilo ljudi ki bi mogli dojti, ali nisu došli – slično kot i pred 25-imi ljeti.
Cilj je bio, da na ovoj spomen-priredbi sudjeluju one osobe, ke su bile glavni protagonisti 13. julija 2000. ljeta. To se je samo do neke mjere ugodalo, jer od glavnih su bili samo nazoči bivši kancelar Wolfgang Schüssel kot i ondašnji načelnik Štefan Šolić i vicenačelnik Niki Berlaković. U petak je časne goste iz političke strani pozdravio aktualni načelnik Martin Karall. Uz jur spomenute osobe su to bili Andreas Khol, bivši predsjednik Nacionalnoga vijeća, bivši ministri Michael Linhart, i Norbert Darabos, zemaljski savjetnik Heinrich Dorner, kot i poslanik u Nacionalno vijeće Kristof Carić i poslaniki u Zemaljski sabor Patrik Fazekas i Christian Drobić.
Joži Buranić je nastavio s pozdravi osob iz područja manjinske politike. To su bili Martha Stocker, bivša zemaljska savjetnica Južnoga Tirola, Julijan Nyča, zastupnik lužičkih Sorbov, Roman Roblek, generalni sekretar Slovenskoga gospodarskoga saveza u Koruškoj, Marijan Wakounig, predsjednik CAN-a, Josip Špoljarić, opunomoćeni ministar hrvatskoga veleposlanstva kot i daljnje zastupnike hrvatske, slovenske i madjarske narodne grupe.
U svojem govoru je načelnik naglasio važnost dvojezičnoga školstva, početo od čuvarnice prik osnovne škole ča do sridnje škole. Za njega je to ključno za opstanak jezika, identiteta i naše budućnosti kot gradišćanski Hrvati. Veliki Borištof to nudi za dicu u starosti od 1,5 do 14 ljet. Da se ovo očuva su odgovorni i zemlja i savez, tako Karall. On bi si željio, da dan spomen-priredbe bude početak vizionarnoga pogleda u budućnost, da se stvoru najboje prilike, i na području infrastrukture, za dicu i mladinu.
Daljnji govorač je bio Joži Buranić, ki je spomenuo 45-ljetnu borbu za ispunjenje medjunarodnoga ugovora, kade je jasno opisana dvojezična topografija. On se je svim zahvalio, ki su bili aktivisti i se tako borili za postavljanje seoskih tablov. Istaknuo je i važnost vidljivosti jezika. Ako se svoj jezik ne more upotribiti u javnosti, onda je teško da ta jezik dostaje i funkciju. A tu triba jezik da more preživiti. Napomenuo je i zakon o narodni grupa, ki je vrijeda 50 ljet star i ki bi se jur zdavno morao obnoviti.
Slijedio je kratak igrokaz u kom su se školari dvojezične sridnje škole Veliki Borištof bavili ovom tematikom. Slično kot su hakovci postavljali seoske table su oni na svoje seoske table napisali potribovanja, ka se još nisu realizirala.
Niki Berlaković je istaknuo važnost jezika. Samo ako se govori jezik, onda živi i narodna grupa. Nadalje je naglasio, da se situacija u Koruškoj nije mogla prispodobiti s gradišćanskom, jer je postojala druga politička i povijesna pozadina. Spomenuo je i suradnju s Walterom Priorom i minjanjem SP-stava prema Hrvatom. O izboru sela je rekao, da to nije bio slučaj da su prvu tablu postavili u Velikom Borištofu, jer ovo selo je iz povijesnoga gledišća jur svenek bio duhovni i kulturni centar gradišćanskih Hrvatov.
Glavni govor je držao Wolfgang Schüssel, ki je odmah prigovorio Berlakoviću. Onda se je jur u času kot ministar vanjskih poslov sramovao, da se u Austriji nije ispunio Državni ugovor. On je spomenuo ondašnjega zemaljskoga poglavara Karla Stixa, koga bi si Schüssel bio željio kot ministra financijov, jer je za njega bio – premda je bio od druge stranke – jako dobar političar.
Seoska tabla sama nije važna. Važniji je simbolični značaj, i to da su nam narodne grupe važne, tako Schüssel. Svi ovi jeziki su dio austrijskoga bogatstva. Skicirao je Gradišće kot regiju za ku se je svenek borilo i kade su prolazile brojne narodne grupe. A to se dogadja i danas. Tako je jasno rekao, da je važno da se svi nauču jezik države, ali da si očuvaju i svoj domaći jezik, a tim i svoju tradiciju i svoje običaje. To se čudakrat zanemari.
Za očuvanje moraju matične države sudjelovati s Austrijom, tako kot to čini Austrija za Južnotirolce, je rekao Schüssel na kraj svojega govora i ovoga prvoga dijela priredbe, ku su muzički oblikovali tamburaši DSŠ Veliki Borištof.
Kristijan Karall