EC, Eurosong, Eurovizija, kako god bili zvali ovu priredbu šarih šljokic, velikih kostimov i koč upitnih jačak, se je ljetos vrnuo opet u Beč. Po 1967. – onda još kot nobel priredba u Hofburgu, je duralo jako dugo, dokle je Conchita Wurst 2015. ljeta vrnula ov veliki show u Beč. Po dobitku JJ-a je sad okruglo 70. izdanje opet u bečkoj Stadthalle.

Da se Eurovizija minjala kroz desetljeća je očividno, ako nek mislimo na Udu Jürgensa na klaviru a skoro pedeset ljet kašnje na bradatu Conchitu sa svojom jakom baladom. Najkašnje od devedesetih ljet se je Eurovizija pretvorila u priredbu, ka stoji za otvorenost, ka se zalaže za LGBTQI+ zajednicu i to i u zemlja, ke drugačije ne bi ni potpisale Istanbulsku konvenciju.

Muzika je uvijek bila politička, a Eurovizija osebujno. Ljetos je priredba dobila još daljnju razinu naime pitanje oko sudjelovanja Izraela na Euroviziji. Pokidob se Izrael nahadja u boju s Palestinom je čuda ljudi očekivalo, da neće smiti sudjelovati tako kot i Rusija. A pokidob sad sudjeluje, bojkotira pet europskih držav, med njimi i naša susjeda Slovenija, Beč je pun protestantov, a na početku se za Izrael još i nije našao restoran za održavanje skupnoga gledanja. Kad se je onda javila kantina u MQ-u triba ta – kot i pravoda sve druge izraelske delegacije – stalnu sigurnosnu zaštitu. Izraelski jačkar je probao uz zvuke „buuu”, da bi jur unajpr znao ča ga čeka. Završit će ta performans onda u vikanju za i protiv Izraela. Svitska politika sužena na pozornicu Eurovizije.

Ali nisu samo političke okolnosti zanimljive, i nekoliko jačak daje čuda mjesta za premišljavanje. Naša „stara domovina“ Hrvatska se natiče jako uvjerljivo s jačkom o žena druge „stare domovine”, susjedne Bosne i Hercegovine. Andromeda jači o sudbini žena za vrime opsade Osmanov. Onde su žene navodno tetovirali križi i drugimi kršćanskimi simboli, da je Osmani ne bi otpeljali. Odlične hrvatske jačkarice uprav takove nosu na svoji nastupi – pravoda samo za kratko vrime namoljane i se kreću med feminizmom i antifeminizmom. Razumljivo, da se Turska ovomu prinosu nije u istoj mjeri veselila, kot neki političari FP-a.

Hrvatska je samo jedan jako dobar primjer, koliko mjesta je za interpretaciju i za premišljavanje. Ako se na Euroviziji ada samo minimalno odlupi kora površnosti, otvara se cijeli univerzum, veliki svit političke, muzičke i zabavne kontroverze.

Ako ada ne predvidjate gledati Euroviziju, onda primite ov tanač. Pogledajte nek u neki forum ili komentare, nahadjat ćete koga s kim se potpuno slažete, bilo išlo za pratež, muzički prinos ili političku poruku. A onda uronite u ta svit, zajednica Eurovizije je ogromna. A ako zaista ništ za se ne morete najti, no onda je obična televizijska emisija.