Kako su se nek minjali časi! Ako smo u povijesti iskali ili rešerširali kako se je pisalo i kako su u naši novina pisali o boju, onda danas sudimo ili dajemo ocjene o tomu kakovu poziciju je gdo imao i na čijoj strani je bio i za koga se je gdo zalagao i za koga su bile ove ili one novine i oni ljudi. Takaj sudimo o tomu ku poziciju su navodno imali naši prethodniki i preoci recimo u pogledu na Prvi ili pak Drugi svitski boj, kakov stav su imali prema nacionalsocijalizmu ili prema različnim diktatorskim režimom. Sudimo o tomu su li naši prethodniki bili dosta hrabri ili su se silom prilike ili ipak drage volje prilagodili nekakovim političkim strankam ili strujanjam i političkim sistemom, su li bili pametni dost da bi znali čemu ča pelja i su li bili dalekovidni dosta, da bi znali kako će nešto ili mora završiti?

Kako ćedu koč o nami suditi ako budu o nami čitali i raspravljali smo li politički dobro ocijenili situaciju i na koga smo se naslonili i koga smo odbili? Onda, naime, kada naši potomki jur budu znali – kako se je na priliku nastavljalo s manjinskom politikom – smo li u čemu uspili se suprotstaviti asimilaciji, smo li uspili u pitanju dvojezičnoga školstva a još puno teže: smo li dobro ocijenili svitsku politiku, smo li pravično sudili u sukobu med Izraelci i Palestinci, u boju med Rusijom i Ukrajinom, je li bilo pametno se zalagati za Europsku uniju, je li istočna Europa pak i cijeli svit bio mirniji i srićniji po raspadu Sovjetskoga saveza, su li Amerikanci činili dobro Europi, je li raspad Jugoslavije pomirio takozvani zapadni Balkan itd.

Kako ćedu za nami koč suditi o naši pozicija ne samo u politički nego i u vjerski a ne na zadnje u kulturnopolitički stajališći. Smo li bili u pravu kad smo osudili ruski napad na Ukrajinu, kad smo proglasili Putina bojnim zločincem a Zelenskija spasiteljem Ukrajine, kad smo Orbána i Mazovieckoga svrstavali med nepopravljive nacionaliste i antidemokrate a Merkelicu i Macrona med vrhovne demokrate, kad smo Kurza poslali u pustinu a Doskozila dizali u nebesa? Gdo bi si još ne tako dugo ponajzad mogao zamisliti, da našega „velikana“ Miloradića gdo kani skinuti s kulturno- i književnopovijesnoga podesta (doslovce i njegovu bistu u Frakanavi), jer je u očima tih današnjih njegovih protivnikov bio antisemit i antifeminist? Gdo bi si tada za vrime sve jačega nacionalsocijalizma mislio da ćedu one funkcionare nazivati pristašami nacijov, ki su kanili Hrvate spasiti od iseljenja tim, da su se prigibovali nacijem, i tako kanili postigunti da se to prepriči i da smu i nadalje postojati hrvatska društva u Gradišću i Beču (ča se povijesno i uvjerljivo pravoda ne more dokazati). Kako ćedu koč o nami suditi, u pogledu na naš manjinskopolitiči angažman i suditi o tomu ča smo postignuli ili u čemu smo propali? Neka budu milostivni!