Ako ide po Hrvatskom centru i Školskom društvu Rešetarić, onda je jur sve fiksirano. 6. septembra 2027. kanu otvoriti prvi hrvatski razred osnovne škole pod krovom Komenskyjeve škole u Beču, najave su moguće jur ljetos u jesen.
Preuzet će se i njev način obrazovanja pod konceptom centrope schooling, koga je Komenskyjeva škola sama za svoje potriboće razvijala.
Da će se u Beču moći otvoriti hrvatska škola ima povijesni značaj – jer se čini kot vjekovječno potribovanje – s pomalo gorkim ukusom: Škola će se morati peljati po Zakonu o privatni škola. Na rješenje da se Komenskyjeva škola a tim i Rešetarić škola, kako će se zvati, bude konačno osebujno financijski osigurala, nigdor od odgovornih nije kanio čekati. Preveć dice je jur izgubilo mogućnost, da pohadja ovakov jedinstveni sustav hrvatskoga do mature. Je li će to rješenje još dojti, ako škola jur egzistira? Imamo dost primjerov, kade su ovakovi projekti onda ostali posebni, iznimni projekti.
Kot se je kazalo na informacijskom večeru, hrvatska škola se neće morati bojati manjka školaric i školarov ni učiteljstva. Zanimanje je, čini se, dost veliko. To i ne čudi. Beč ima veliku hrvatsku zajednicu, ka pravoda profitira od toga, da ima s „autohtonimi” gradišćanskimi Hrvaticami i Hrvati saveznike. Iako je čudjenje još uvijek dost veliko, bilo je zapravo od samoga početka jasno, da će ovakova škola u Beču biti uvijek usmirena na novoštokavski hrvatski književni jezik. To paše uz Hrvatski centar, ki je jur davno brisao dodatak gradišćanski. Novoštokavski hrvatski književni jezik imat će sigurno i već priznanja – ipak je tako, da i Hrvatice i Hrvati doseljeniki nisu oslobodjeni od predrasudov prema malimi manjinskimi jeziki.
Prez obzira na uskogrudnost nekih u naši zajednica, škola u Beču će biti i zanimljivi projekt za samo pogledanje i prispodabljanje. Škola u Beču naime ne ide samo jezično drugim putem nego obrazovne institucije i hrvatska društva u Gradišću, nego bit će i razlike u samom podučavanju. Dokle se je u neki regija Gradišća upeljala imerzija – minjati jezike na dnevnoj ili tajednoj bazi – ide koncept centrope schoolinga u drugi smir. U svakom predmetu se stalno minja med jeziki, drži se austrijskoga nastavnoga plana, ali za razliku od Gradišća valja u samom predmetu Hrvatski nastavni plan iz Hrvatske. Zato i učiteljice i učitelji hrvatskoga jezika imaju po mogućnosti izobrazbu iz Hrvatske.
Kontrarni plani za sela i glavni grad opskrbit ćedu nas u budućnosti u najboljem slučaju s novimi saznanji o uticaju obrazovanja na djelovanje gradišćanskohrvatske zajednice. A najzanimljivije će biti za nas, kako će jedan sustav uticati na drugoga i obrnuto.