Hrvatski Vazam u Novom Selu je ljetos stao u znaku seoskih tamburaških sastavov. Uz dobro raspoložnje i bogati muzički program, je ljetošnja priredba imala i emocionalan vrhunac.
Novo Selo – Svako ljeto na Vazmeni pandiljak poziva Hatsko kolo na veselu zabav s folklornim i tamburaškim težišćem u novoseosku dvoranu za priredbe. Tako je bilo zanimanje i ljetos opet veliko: Publika u dopko punoj dvorani u Novom Selu je bila jur znatiželjno čekala bogat program, ki je bio nudjen pri Hrvatskom Vazmu.
Dokle su lani veljek četire prijateljske grupe oblikovale ovo jur tradicionalno skupno vazmeno otpodne, su organizatori ovput stavili fokus na seoske sastave. Uz glavni orkestar Hatskoga kola, pod peljanjem Branka Kornfeinda, su prošli pandiljak naime stali Pelikani kot i Benjamini na pozornici.
Šaro muzičko otpodne
Po srdačnom pozdravu i vazmeni želja, su najprije najmladji člani Hatskoga kola, narašćajna grupa Pelikani, ki su pri lanjskom Hrvatskom Vazmu imali svoj prvi nastup, osvojili pozornicu i začarali nazočnu publiku sa svojim nastupom. Nisu samo predstavili naime obljubljene narodne melodije nego - odgovarajući tajnomu geslu ovoga otpodneva „Eurovizija” - i poznati hrvatski šlager Hajde da ludujemo, s kim je Tajči 1990. ljeta sudjelovala pri ovom posebnom muzičkom naticanju. Pri tom dica nisu samo oduševljeno jačila, nego i obogatila jačku s odgovarajućom koreografijom.
Glavni tamburaški orkestar Hatskoga kola je zatim oblikovao drugi blok Hrvatskoga Vazma. Publiku su pozdravili s jačkom Veselo je društvo naše. Prvi dio svojega nastupa su novoseoske tamburašice i tamburaši posvetili starim jačkam, ke su se u prošlosti u selu čudakrat jačile i čule. Da je svoj muzički repertoar ali još čuda bogatiji i šarolikiji, je Hatsko kolo zatim dokazalo sa sljedećimi jačkami. Ove su opet stale u znaku Eurovizije, ka će se ovo ljeto održati u Beču. S dobitnikom Ein bisschen Frieden jačkarice Nicole iz 1982. ljeta i Ja sam za ples grupe Novi Fosili, ka je s ovom kompozicijom položila u 1987. ljetu uspješno četvrto mjesto, su si Novoseoke i Novoseoci izabrali dvi široko i daleko poznate jačke, u ki je publika naravno osebujno uživala. Vrhunac je bio ali ovo otpodne sigurno nastup lokalnoga Udo Jürgensa - alias Branke Kornfeinda. Obličen u bijelom kupaćem plašću (Bademantel) je on nazočnim zajačio Merci Cherie (1966.).
Benjamini su se oprostili u mirovinu
Treti dio otpodneva je stao u znaku Benjaminov – zrelijih članov Hatskoga kola. Oni su se utemeljili 2000. ljeta i su na ljetošnji Vazmeni pandiljak svirali svoj zadnji službeni nastup. Sa šarolikim miksom poznatih melodijov kot Ja mislim na te i Govore mi mnogi ljudi su se oni skrbili za dobro raspoloženje i se istodobno oprostili od publike i svojih fenov.
Premda već ne planiraju velike službene nastupe, je Branko Kornfeind naglasio, da se kanu strastvene tamburašice i tamburaši i nadalje jednoč u misecu sastati i si skupa jačiti, svirati i družiti. Zvana toga kanu i nastaviti redovite muzičke zabave u starački domi. Za svoj neutrudljiv angažman i trud za Benjamine se je Aurelija Ambruš zahvalila Branki Kornfeindu i mu predala album, u kom su si članice i člani zapisali i ovjekovječili svoje želje i skupne spominke.
Muzičke želje
Po ovom emocionalnom vrhuncu, je priredba završila s konačnim četvrtim blokom: Mali sastav aktivnih tamburašic i tamburašev su ispunili muzičke želje publike, ke su pohodnice i pohodniki mogli izraziti u toku otpodneva. Uz druženje i skupno jačenje su na Hati tako uz najbolje raspoloženje završili ljetošnji vazmeni svetki.
DJ