Srijedu, 3. maja, bio je Stjepan Šulek gost u centar.razgovoru. Ugledni novinar, diplomat i prevoditelj je u mladosti pokrenuo i uredjivao hakovski časopis Glas.
Beč – 66 ljet je tomu , da je časopis Glas po prvi put ugledao svitlo dana. Njegov urednik je bio mladi emigrant i novinar Stjepan Šulek. Šest ljet je odonda uredio prvi časopis za jezične rasprave i literaturu i za mladinu Hrvatskoga akademskoga kluba.
Šulek se u medjuvrimenu približuje svojemu 90. rodjendanu i je napisao nedavno knjigu Put koji sam tražio. U njoj je pisao i o svojem vrimenu u Beču, povodom za centar.razgovor navodno po zadnji put s Petrom Tyranom.
Šulekov pohod privukao je i mnoge goste njegove i malo mladje generacije, ke su još bile aktivne u „društvu“, kade prostorijov u Schwindgasse 14 još nije bilo. Jedan od njih je bio i Nikola Benčić, ki se je smjestio uz Tyrana na črljenomu kauču. I on je dodavao svoje opširno znanje o početki redovitoga pisanja u HAK-u.
Politički emigrant
Šulek se je rodio 1933. ljeta u Hrvatskoj, a 1954. ljeta je iz političkih razlogov emigrirao iz Jugoslavije. Prva ljeta nisu bila laka. Kot povida Tyran: „živio je kao i mnogi drugi hrvatski politički emigranti, a nerijetko je radio teške fizičke posle. Unatoč tome, uspio se je obrazovati i uključiti u društveni život.“
O životu u emigraciji i djelu u diplomaciji pisao je i veleposlanik Republike Hrvatske Daniel Glunčić u svoji pozdravni riči, ke je pismeno poručio. Glunčić, ki je skupa sa Šulekom bio aktivan u diplomaciji, pisao je, kako su skupa uvjeravali narod o tom „tko je žrtva, a tko je napadač“.
Šulek je naime, kad se je Hrvatska osamostalila, postao članom diplomatsko-konzularnoga predstavničtva u Bonnu.
Novinarstvo
Pred tom diplomatskom periodom bio je aktivan novinar. Kot je povidao Šulek je 1964. napustio Austriju, jer je dobio posao kod Deutschlandfunka.
Uredjivanje Glasa na hrvatskom jeziku da mu je pri tom pomoglo. Od 1978. do 1990. je onda bio glavnim urednikom hrvatskoga časopisa Kroatische Berichte.
Po djelovanju u diplomaciji se je Šulek vrnuo u Hrvatsku i je onde djelao u časopisu za kulturu Hrvatsko slovo, kade je takaj bio glavnim urednikom. Pri centar.razgovoru su pokazali i dio intervjua s Đurom Vidmarovićem, ki je hvalio Šulekove smirene analitičko temeljene članke.
Pjesničtvo
Šulek je bio na mnogi polji aktivan. Tako je pisao i pjesme, a to u razdoblju od 50 ljet. Objavljene su u zbirki Žedni korijeni. Kot je rekao Tyran u svojoj moderaciji mu je pjesnički izražaj i služio zbog prenošenja izvanliterarnih sadržajev, ča ga povezuje s brojnimi gradišćanskohrvatskimi autori.
Pjesme su ada bile čudakrat političke, programatske, borbene i domoljubne. To se je moglo čuti i na centar.razgovoru, kade je sadašnji predsjednik HAK-a Aleks Vuković recitirao dvi pjesmice posvećene hrvatskomu akademskomu klubu.
Iz hodnika Slavistike u društvo
Glavna tema centar.razgovora je pravoda bilo Šulekovo bečansko razdoblje i njegovo djelovanje u HAK-u. Kako su ljudi ončas stupili u kontakt s HAK-om? Na hodniku Slavistike, kot povida Nikola Benčić.
Slična situacija je bila kod Šuleka. Njega je pitao ondašnji predsjednik HAK-a Martin Prikosović po jednoj izložbi, je li bi si mogao predstaviti urediti časopis. Želja da je jur dugo bila onde. Šulek je privoljio i se odonda skupa s drugimi hakovci primio po krčma i kavana, kade su imali svaki tajedan svoje sastanke.
Šulek je jur u Zagrebu čuo za gradišćanske Hrvate i je upoznao iz knjige Jačke, kade Fran Kurelac piše o svojem putovanju kroz zapadnu Ugarsku. Glas su uredjivali potpuno privatno, financirao ga je velikim dijelom Martin Prikosović sam, pomnožili su ga kod Augustina Blazovića – vjernoga suradnika toga vrimena – i raznosili u kuferi.
Časopis Glas je bila potpuna novost u gradišćanskohrvatski krugi. U njemu su opširni književni doprinosi i kritike, a to na jeziku usmirenom prema književnomu štokavskomu jeziku. To je, kot su povidali Šulek i Benčić, naletilo s jedne strani na kritiku, s druge strani i na podržavanje.
Osebujno Martin Meršić ml., Ignac Horvat i sastavljač školske gramatike onoga vrimena Konrad Meršić su podupirali mlade hakovce u svojem nastojanju. Ivo Sučić je iz publike dodao, da su se bili kot mladi študenti oduševili standardnim jezikom i da su ga učili na Slavistiki. Ali je dodao tomu i to, da su se u njihovom jeziku zrcalili i neki gradišćanizmi, ar da im standardni nije bio prirodjeni jezik.
Šulek da je spočetka bio fasciniran gradišćanskimi Hrvati i vidio je, koliko stvari fali osebujno na kulturno-literarnom području. On je htio stvoriti mogućnosti, kako spasiti gradišćanske Hrvate.
Gizdavo je dodao, da je u Glasu odgojio aktiviste kot Nikolu Benčića i Ivu Sučića, ki su i dandanas mjerodavno uključeni u razvitak gradišćanskohrvatske zajednice. Tomu se je priključio i Benčić. On bi si željio, da je HAK ostao pri Glasu. 1967. naime se je rodio Novi glas s drugim usmirenjem i jezično vrnuvši se u Gradišće i u političko premišljavanje onoga vrimena. Glas da je odgojio cijelu generaciju na književnom polju. Čim se ukraćuju mogućnosti pisanja o ovakovi tema, se smanjuje i književna produkcija po sebi.
Šulek časni član Hrvatskoga centra
Stjepan Šulek, urednik časopisa Glasa, će ovo ljeto navršiti 90 ljet. Za njegove zasluge oko HAK-a i gradišćanskih Hrvatov mu je Hrvatski centar na čelu s predsjednicom Terezijom Stojšić i predsjednikom HAK-a Aleksom Vukovićem dodilio časno članstvo. Ovim povodom izručili su mu skulpturu Anice Košćan.
Tereza Grandić