Orih je nekada bio tipično drivo seljačkoga stana. Kako se je to razvilo i ke rasline nam se činu danas tipične, o tom morete doznati u ovom izdanju.
Obično pišem o oni stvari, kimi sam se na vikendu pred pisanjem bavila. To je bilo intenzivno obrizivanje sadovnih stabalj. Ali pokidob se je moja kolegica nedavno tužila, da stalno pišem o obrizivanju, morala sam ada zibrati drugu temu. Tako sam, obrizujući kuglaste akacije pred cestom (te se naime moraju svako ljeto ogoliti) premišljavala o tipični stabalji gradišćanskoga krajolika.
Kuglasta akacija
Ove kuglaste akacije nahadjaju se u skoro svakom selu uz cestu, neke lipo ravne i svako ljeto obrižene s perfektno kuglastom korunom, druge opet zanemarene, s polovičnom korunom i naherim stablom, ar je koč kada zaletio kakov prebrzi auto. Kuglaste akacije su tolerantne prema vrućini, suši, čemernom zraku i soli na cesti i se zato još i preporučuju u neki tanačniki zemlje Gradišća. Zvana ovih odličnih osebin, profitira malo gdo drugi od ovih stabalj. Pokidob su sterilni i ne cvatu, nimaju hrane za kukce, koč-toč se odluči ptica da će se u nje koruni nastaniti, a to je opet sve. Kuglaste akacije se ada meni danas činu kot tipično stablo gradišćanskih cest. Ljudi, ki su jur živili pred 60-70 ljet ćedu znati, da je to onda stopr počelo. „Ne lomite mi bagreme“, jači Djordje Balašević o divljoj rodbini kuglaste akacije, ka se od 16. stoljeća naseljava u naši lugi i loza.
Orih
Čim sam počela povidati o mojoj ideji pisati o akacija, prekinula me je kolegica i rekla: „Tipična stabalja su orihi, ne akacije.“ To ima naravno pravo. Svaki stan mora imati orih, rekli su stari ljudi. A gdo pažljivo gleda u vrte starih stanov, prepoznat će još kade-tade velike krugle korune. Kade-tade zbog toga, ar tribaju orihi čuda mjesta na suncu i uprav zato su čuda puti morali zginuti. Orihi moru nastati ča do 150 ljet, ali osebujne cipljene vrsti s velikimi orihi znaju jur umirati po 50 ljeti, dakle morali bi redovito saditi orihe. To su i mogući uzroki, zač je danas manje vidimo. U prošlih 50 ljet se je broj orihov smanjio za 75% se šaca. Orih živi jur duže kod nas nego kuglasta akacija. Na području Austrije je vjerojatno došao s kraljem Karlom Velikim u osmom stoljeću. Orihi su bili važna hrana, puna dobrih tvari, a i drvo korisno za izgradnju pohištva. Vrtni priručniki govoru, da ovakov orih more roditi ča do 150 kil orihov na ljeto. Ali najvažnije pitanje: Zač su naši stari mogli reći, da mora svaki stan imati orih? No, nisu čisto sami došli na ovu ideju. U nji odzvanjaju riči cesarice Marije Terezije, ka je u 18. stoljeću uprav ovo izrekla i tako trajno podupirala uzgoj orihov.
TG