U maju ovoga ljeta je Gudrun Simon iz Uzlopa darovala matične cele za maloga pacijenta u Poljskoj, ki trpi od leukemije. S tim je dičaku dala šansu na ozdravljenje i daljnji žitak.

Uzlop/Beč – Darovanje matičnih celov je za neka pacijente – na primjer za one, ki boluju od raka krvi – jedina mogućnost potpunoga ozdravljenja i šansa za daljnji žitak. Ali iako je širom svita oko 42,6 milioni ljudi registrirano, se trenutno za svakoga desetoga ne more najti odgovarajuću darovateljicu odnosno darovatelja. Pri tom se more svaka zainteresirana osoba med 16 i 45 ljet, ka je barem 50 kil teška i nima nikakovih teških ili kroničnih betegov, dat besplatno registrirati.

To je djelala i Uzlopka Gudrun Simon, ka je s ovim činom mogla spasiti žitak maloga dičaka iz Poljske. Hrvatskim novinam je povidala već o ovom posebnom dogadjaju i zač bi ona svakomu preporučila da se isto registrira kot darovateljica odnosno darovatelj matičnih celov.

Od registracije do darovanja

Jur duglje je Gudrun Simon kanila sudjelovati pri akciji tipizacije za darovanje matičnih celov. No, iz različnih uzrokov se to nije ugodalo, dokle se je ovakova akcija u novembru 2023. ljeta održala unje domaćem selu, u Uzlopu. Sudbina je ali i onda postala aktivna, i zbog zdravstvenih uzrokov Uzlopka ponovo nije mogla osobno sudjelovati – prijateljica joj je ali pomogla i doprimila set za testiranje domom. U svoji četiri stijena je onda sama načinila bris u usti i ga je poslala na društvo Geben für Leben – Leukämiehilfe Österreich.

Stoprv jedno ljeto kašnje je onda dostala odgovor: Postojala je mogućnost o odgovarajućem primatelju! Kratko pred Božići se je lani onda analizirala krvna proba, da bi se mogao potvrditi, da odgovara. A zaistinu, došlo je do konkretne potvrde i 42-ljetna je dostala termin za darovanje matičnih celov. Po nekoliko pregledov kot i zimanjem medikamentov, ki neka pobudu produkciju matičnih celov u tijelu, je 12. maja ovoga ljeta bilo konačno tako daleko i Uzlopka se je u Općoj bolnici varoša Beča priključila na aparat za aferezu. Tako se je darovanje matičinih celov moglo početi. Pri ovom procesu se zimlje krv iz vene i pomoću afereze se matične cele izfiltriraju. Ostala krv dojde onda putem druge vene opet najzad u tijelo.

Nervoznost pri ovoj proceduri ali nije bila tema: „Nisam bila nervozna, već uzbudjena!” Uzrok za to je sigurno bilo i ugodno podvaranje u toku terapije. Cijeli medicinski tim u Općoj bolnici varoša Beča kot i od strani društva Geben für Leben je bio jako ljubezan i se je skrbio za sve prošnje i pitanja, ka su se pojavila u toku darovanja ali i pred kot i zatim. Pokidob je Uzlopka darovala za maloga dičaka, je cijela afereza durala oko tri ure. „Po ovakovoj terapiji se vratiš srićno i zadovoljno opet domom. Ćut, da si mogla darovati nekomu novi žitak odnosno ufanje za daljnji žitak je ča posebnoga i zvanarednoga”, je razložila Gudrun Simon u razgovoru s Hrvatskimi novinami.

Pomoć je najveća motivacija

U Austriji ali i širom svita stalno išću nove darovateljice i darovatelje matičnih celov. Potražnja je ada i u Gadišću velika.

„Moja glavna motivacija je bila, da kanim činiti ča dobroga”, je rekla Uzlopka. Strah pri tom nije bila velika tema, „Zapravo na početku nisam ni znala, ča me uopće čeka ako bi moja proba odgovarala jednomu pacijentu”, tako Gudrun Simon dalje. Kad je doznala da more sa svojimi matičnimi celami pomoći malomu dičaku iz Poljske, su sve sumlje i nesigurnosti skrsnule. „Dati malomu ditetu novu šansu za žitak, je najveća motivacija uopće”, tako 42-ljetna.

Prošli misec se je uzlopska darovateljica još jednoč informirala o zdravstvenom stanju mladoga pacijenta i kako mu po ovoj terapiji ide. Tako je od društva Geben für Leben mogla doznati, da je njegovo tijelo primilo matične cele i mu trenutno ide, odgovarajući prilikam i okolnosti, dobro. „Nažalost ali ne znam, kada se more točno reći, da je terapija bila uspješna”, je razložila Gudrun Simon. U slučaju da bi dičak tribao ali daljnju dozu nje matičnih celov, je Uzlopka za dvoja ljeta za njega „rezervirana”. To znači, da u ovom vrimenskom roku ona nije u datarnici darovateljic i darovateljev i tako za druge moguće pacijentice i pacijente ne stoji na raspolaganje.

Na pitanje, je li bi se još jednoč dala registrirati kot darovateljica matičnih celov odnosno je li bi još jednoč darovala svoje matične cele, je odgovor bio jasan: „Da! Na svaki način! Cijela procedura ne boli a konačna dobra i pozitivna ćut su velika nagrada i priznanje za ov čin.” Ada, dajte se registrirati i činiti ča dobroga – jer moguće ste Vi jednoč ta osoba, ka more darovati drugu šansu za žitak!

DJ