U nedilju su svetačno otkrli spomenik za Györgyja Rohonczyja, ki nosi i naziv »Gornjopuljanski Schindler«. Polag organizatorov je ovo prvi spomenik ki je isključivo posvećen osobi, ka je spašavala Rome.

Gornja Pulja – U nedilju otpodne se je friško napunilo mjesto pred kotarskim poglavarstvom, čuvarnicom i kinom u Gornjoj Pulji. Na parkirališću pred kotarskim poglavarstvom su bili postavljeni i dva redi stolcev za časne goste. Ove je kot prvi pozdravio vicenačelnik Gornje Pulje Nikolaus Dominković. U svojem govoru je opisao lične uspomene na Györgyja Rohonczyja, kako se je svenek u zelenoj jupi šetao po Gornjoj Pulji s njegovim kuckom. A za dicu je imao svenek i slatkarije u žepu.

Alex Karazman o biografiji Rohonczyja, koga su svi nazvali Bábo, govorio na jako peršonski način. Dica iz Sridnje Pulje su se igrala kod njega u stanu, u dvoru u vrtu ili u velikom škadnju. On je imao jako rado, ako su dica došla k njemu, tako Karazman. I svi su ćutili tu veliku darežljivost i ljubav prema človiku, zbog ke je u 2. svitskom boju spasio 121 osobu od sigurne smrti u koncentracijskom logoru.

S početkom boja je moralo sve već njegovih djelačev u boj. Pokidob je bio ov majer u Sridnjoj Pulji imenovan važnim za boj jer je opskrbljavao gornjopuljansku bolnicu, je iskoristio ovu priliku i se odvezao sa svojimi koli u Lakimpuh u logor, kade su bili skupaspravljeni Romi. Premda bi bio tribao samo 3-4 osobe, je zaprosio znatno već, i to muže, žene i dicu, a to većkrat. Za žetvu na primjer je prosio onda još daljnjih 50. On se je dobro skrbio za ove osobe, ke su nosili imena kot na primjer: Horváth, Pápai, Sárközi, Schraml, Baumgartner ili Puecker.

Ovomu primjeru su slijedile i druge osobe u okolici, tako na primjer Ladislav Niczky iz Šuševa ili Ernst Kautz iz Dolnje Pulje. I oni su spasili brojnim Romom, ki su jur bili u logoru u Lakimpuhu žitak.

Rohonczy je i po boju bio nadalje angažiran. Tako je pomagao madjarskim biguncem 1956. ljeta, ke je tajedne dugo smjestio u svojem majeru. 1975. ljeta je umro Baron Rohonczy, ki po ukidanju monarhije u Austriji već nije smio nositi ovu titulu.

Za Karazmanom je slijedio još intimniji uvid u žitak slavljenika. Eva Mayer-Rohonczy je govorila o svojem ocu, ki se je za nju skrbio prem da nije bila njegovo dite i ku je kašnje onda adoptirao. Rohonczy sam nije bio oženjen i nije imao vlašću dicu.

O spomeniku je govorio Herwig Wallner, predsjednik Narodne visoke škole Romov. On je spominjao i produkciju Petra Wagnera Die Retter, ka je imala ljetos u protuliću premijeru u OHO-u i se isto tako bavi s osobami, ke su spasile žitak brojnim Romom.

Generalna sekretarica Austrijskoga fonda za budućnost Anita Dumfahrt je istaknula važnost ovih projektov za djelovanje fonda. Cilj je uz samo spominjanje i djelovanje protiv anticiganizma. Genocid se ne dogadja od jednoga dana na drugoga, nego počinje na primjer s verbalnim ponižavanjem, koga je sve već pred svim u socijalni mediji.

Daljnji govorač je bio načelnik Gornje Pulje Johann Heisz. On je skicirao put do ovoga spomenika, ki je počeo s djelom na produkciji Die Retter. Sve već se je ispostavilo, da bi bilo važno postaviti spomenik kao pozitivan primjer, onoj osobi ka je Romom pomogla, i tako pridonesla da preživu boj. On je citirao u svojem govoru i deklaraciju o ljudski pravi i na koncu kritički napomenuo, da se ne more riješiti prošlost tim, da se pokrije s plašćom tišine, iako nekada tako djelamo kot da bi funkcioniralo.

Cijelu zemaljsku vladu je zastupao načelnik Sv. Martina Jürgen Karall. U njegovom govoru je pokusio povezati neke detalje iz Rohonczyjevoga života s njegovim glavnim sadržajem o neodvisni mediji. Tako vidi u ovakovi spomeniki važno sredstvo protiv krive informacije i djela algoritmov na socijalni mediji. Jer ovde se vidi ča konkretnoga. O Rohonczyju je još rekao, da nije činio samo dobro, nego i ča važnoga.

Uz zvuke Leon Berger Banda, ki je muzički oblikovao ovo otvaranje spomenika, su Dominković, poslovodja VHS-a za Rome Horst Horvath, Eva Mayer Rohonczy, Jürgen Karall, Johann Heisz i umjetnik Andreas Lehner otkrili spomenik.

Tijekom ovih govorov su neki govorači spomenuli povezanost Báboa s kotarskim poglavarstvom. Ovde je on sam djelao kot kotarski sudac. Kot osvidočen monarhist je ukinuo ovo svoje djelovanje po proglašenju Republike i je posvetio svoje djelovanje poljoprivredi i lozarstvu na svoji 74 hektari. A vjerojatno je kotarsko poglavarstvo i zgrada u koj su se potpisale deportacije Romov, ke je on kot i drugi dobročinitelji, opet spasio.

U nastavku su zastupniki crikve blagoslovili spomenik. Superintendent Robert Jonischkeit je u svojem kratkom govoru istaknuo aktualnost Svetoga pisma iako je jur skoro 2.000 ljet staro. Katoličansku crikvu je zastupao generalni vikar Michael Wüger kot i mjesni duhovnik Pater Deiva. Po ovoj završnoj točki otvaranja su svi bili pozvani na agapu. Priredbu su organizirali grad Gornja Pulja i Roma VHS u kooperaciji s Sridnjogradišćanskim madjarskim kulturnim društvom. U čuvarnici je bila dodatno postavljena izložba Roma-Retter, ka je isto ljetos realizirana.

Dolnjopuljanski Schindler Ernst Kautz

Na ovoj velikoj zidi su s jedne strani opisane četire osobe, ke su spašavale Rome. Uz jur spomenute je to bio još i Ladislaus Schnaider iz Drfelja.

Jako opširno i kot prvi je opisan Ernst Kautz. On je imao na arendu Esterhazyjev majer u Dolnjoj Pulji. Rodio se je 8. marca 1908. ljeta u Rajnofu u seljačkoj obitelji. On se je bavio poljodjelstvom i se je med drugim putio s prvimi mlatilicami (Dreschmaschinen). Na početku Drugoga svitskoga boja se je mogao odlučiti ili za služenje u vojski ili za preuzimanje dezolatnoga majera, da bi načinio kruh za vojake. Kautz je konačno 1940. ljeta nastao arendator toga majera. Njegov otac mu je poklonio dvi krave i jedan traktor.

Zbog manjkanja muške djelatne snage Kautz i njegova žena nisu mogli obdjelati cijelo poljodjelstvo. Tako se je i on odvezao u Lakimpuh u logor, kade je vidio Gézu Horvatha, svirača iz Longitolja, koga je od kiritofov dobro poznao. Obećao mu je, da će njega i njegovu obitelj spasiti. Ukupno je tako spasio četire obitelji, jer je rekao da su i dica važna za djelo. Skupa s ovimi spašenimi Romi je pretvorio imanje u dobro funkcionirajuće seljačko poduzeće.

Pogibelno je nastalo kada su došli Rusi i su mislili, da je Kautz buržuji odnosno pristaša Hitlera. Nato su ga kanili ustriljiti, ali Katharina, žena Géze Horvatha je to mogla prepričiti. Kautzu je rekla: „Ti si spasio naš žitak, sada sam ja mogla tvojega”.

Po 12 ljeti na majeru u Dolnjoj Pulji se je preselio Ernst Kautz sa svojom ženom i trimi kćerami u Mali Borištof i 1953. ljeta kupio seosku krčmu. Ovde su čudakrat nastupili Romi ke je on spasio.

KK