U zadnji tajedni društva sve glasnije viču za obnovljenjem Zakona o narodni grupa. Ča je jur stalo u prošlom vladinom programu bi ljetos prilikom 50. obljetnice Zakona o narodni grupa moglo nastati istina. Konkretne prijedloge sa strani društav narodnih grup niti sa strani vlade se bar javno ne moru pogledati. Javna diskusija dakle još nije moguća. Škoda. Ali i prez novih nacrtov su brojna polja, ka bi bila na papiru plodnija nego u stvarnosti. Neke od njih (čuda puti zanemarene) su dvojezično sudstvo, komunikacija na javni uredi, manjkajuća topografija i pitanje, je li su zaista samo seoske table topografija. Sva ta polja su trenutno sužena na apsolutni minimum.
U Pliberku je nedavno zadnji slovenski dvojezični sudac prošao u penziju. Zastupničtvo slovenskih narodnih grup glasno potribuje rješenje toga dvojezičnoga sudstva u Koruškoj. U Gradišću o takovom sudstvu uopće ne premišljavaju, iako bi zakonska podloga tu isto omogućila. Komitet za prava gradišćanskih Hrvatov je vjerojatno bilo zadnje društvo, ko je uopće zamislilo ovakovu ponudu. Sad bi opet morao negdo zagristi i skupa sa slovenskom narodnom grupom potribovati ovu jasno zapisanu točku.
Zapravo, čuda već točak je, ke bi se mogle potribovati. Koliko drugih činov na javni uredi bi moralo biti moguće i na hrvatskom jeziku. Usmeno to morebit još funkcionira, za pismene dokumente na hrvatskom jeziku se obično pred tim triba stati pred sud. Za vrime digitalizacije bi to za državu bila jednokratna investicija (s malimi kontrolami od ljeta do ljeta) u prevodjene dokumente, ke se moru centralno skinuti.
U praksi funkcionira drugačije. Pokidob je potribovati i stalno prositi i spomenuti naporno i nažalost rijetko uspješno, imamo bezbroj primjerov kada su ljudi sami preuzeli inicijativu, a s tim istovrimeno (a to je druga stran medalije) oduzeli pritisak od vlade. Mislimo na Vivericu i sadašnji plan Hrvatske škole u Beču. Ili gledamo na područje formularov. U Koruškoj je Bernard Sadovnik dao za svoju općinu Globasnicu prevoditi sve potribne formulare na slovenski jezik. Najkasnije od ovoga tajedna znamo, da će i Veliki Borištof imati ovakov projekt prevodjenja svojih formularov na hrvatski jezik, ki će se financirati iz lonca za daljnja sredstva Saveznoga kancelarstva. A i Općina Stinjaki ima projekt dvojezične web-stranice.
Da bi bilo za državu lakocjenije, ako bi centralno dala prevoditi sve najednoč i onda za sve dvojezične općine, o tom i u financijski teški vrimeni – zvana inflacije i novoga budžeta su se i daljnja sredstva skoro raspolovili – nigdor ne raspravlja.
Za dugotrajnost i za čast ovakovih općin bi se ipak moralo gledati, da se ova dostignuća čim bolje i vidljivije širu. Neka budu svitioniki za veću vidljivost dvojezičnosti.